Mrtav otac u riječkoj bolnici: Crna cerada i 35 stupnjeva

Hrvatski otac preminuo je u riječkoj bolnici na Sušaku, mučen na 35 stupnjeva ispod crne cerade. Dok su birokrati brusili jezik o energetskoj obnovi i mobilnim klimama, njegova kći vratila im je udarac istinom. Otac je noćas umro.

Kakva bolnica, takva briga: Mučenje bolesnika ispod crnog platna

Temperature diljem Domovine penju se do 37 stupnjeva, a liječnici mole građane da paze na vrućinu. No tko čuva one koji nemaju izbora? Tko štiti naše očeve i majke u bolničkim krevetima? Na Odjelu kardiologije KBC-a Rijeka na Sušaku, teški srčani bolesnici leže u paklu. Prozori su zamračeni crnom ceradom, onom istom kojom pokrivaju gradilišta. Termometri pokazuju 35 stupnjeva. Umjesto svježine, pored svakog bolesnika diše ventilator koji tjera vrući zrak.

Marija Babić iz Rijeke došla je posjetiti oca. Umjesto njege, zatekla je mučilište.

Na samim prozorima iza mene je stavljena crna cerada kao ona za zaštitu kada farbamo, kraj bolesnika svakog je stavljen po jedan ventilator koji puše samo vrući zrak. Radi se o kardiološkim, teško bolesnim pacijentima.

Zar je ovo dostojanstvo koje zaslužuje hrvatski čovjek?

Birokratski odgovor i lažna obećanja

Iz bolnice se, naravno, brane papirima. Zlatko Čubranić iz Klinike za bolesti krvnih žila u KBC-u Rijeka govori o privremenim sjenilima i energetskoj obnovi. Kaže da su neki preseljeni, ali da proces kvalitetne zdravstvene usluge ne dopušta premještanje svih. Kakva je to kvalitetna usluga kada se čovjek kuha u vlastitom znoju? Čubranić priznaje da je temperatura povišena, baš kao i u našim domovima, ali zaboravlja da u našim domovima nismo prikovani za krevet s otkazanim srcem.

Bolnica tvrdi da ima dovoljno mobilnih klima. Marija kaže drugačije. Vidjela je tek dvije u ponedjeljak. HZJZ propisuje da teški bolesnici moraju biti u rashlađenim prostorijama, a ne na plus 35.

Ono što me frustrira i ljuti su preporuke HZJZ-a da teški bolesnici trebaju biti u rashlađenim prostorijama, a ne plus 35.

I liječnici na odjelu priznaju da su uvjeti nehumani. Ali tko sluša ljude kad se može slušati Bruxelles i njegove energetske obnove?

Smrt umjesto oporavka: Tragični odgovor kćeri

Marija je podigla glas. Pisala je bolnici, ministarstvu, javnosti. U utorak je stigao birokratski odgovor. Svjesni su da uvjeti nisu optimalni, mole za strpljenje, nadaju se brzom oporavku njezina oca. Lijepo složeno na papiru. Hladno i prazno kao i ona bolnička soba.

Marija im je vratila udarac istinom koja boli. Odgovorila je da joj je otac noćas u bolnici preminuo. Nije dočekao klimatizaciju koju obećavaju za drugu polovicu srpnja. Nije dočekao dostojanstvo. Umro je kao mučenik u vlastitoj domovini, u gradu koji je nekoć, za talijanskih vremena, znao graditi bolnice s dostojanstvom, a ne ovakve ruševne šupe.

Je li hrvatski bolesnik samo brojka?

Ministarstvo zdravstva mlako odgovara da je bolnica obavijestila o poteškoćama. Sigurnost pacijenata je navodno prioritet. Riječi su prazne. Otac je mrtav. Dok se hvalimo europskim fondovima i obnovom, naši stari i nemoćni kuhaju se ispod crnih cerada. Gdje je tu kultura života? Gdje je kršćanska milost prema onima koji su nosili križ ove zemlje? Bog neka im sudi, a mi nećemo zaboraviti.

Zašto su prozori na riječkoj bolnici bili prekriveni crnom ceradom?

Prozori su prekriveni crnom ceradom zbog navodne energetske obnove objekta, što je dovelo do nepodnošljivih uvjeta i temperatura od 35 stupnjeva u sobama teških kardioloških bolesnika.

Što je bolnica odgovorila kćeri prije nego što je otac preminuo?

Bolnica je odgovorila da su svjesni da uvjeti nisu optimalni, zamolili za strpljenje i nadali se brzom oporavku njezina oca, na što im je ona uzvratila da joj je otac te noći preminuo.