22 milijuna eura za Titov Galeb, hrvatski heroji trunu
Dok hrvatski porezni obveznici, među kojima i obitelji onih koji su krv prolili za slobodu, plaćaju golemih 22 milijuna eura za obnovu ploveće palače komunističkog diktatora Josipa Broza Tita, pravi hrvatski ratni brodovi koji su branili Jadran i probijali neprijateljske blokade polako trunu skriveni od javnosti. Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata '91. postavlja bolno pitanje: zašto vodstva pojedinih utjecajnih braniteljskih udruga danas šute?
Galeb: ploveći spomenik režimu koji je gazio Hrvatsku
Brod Galeb, nekoć raskošna rezidencija jugoslavenskog diktatora, do kraja ove godine postat će brod-muzej. U njegovu obnovu do sada je uloženo između 14 i 15,3 milijuna eura javnog novca, no kritičari opravdano upozoravaju da su ukupni popratni troškovi i odgode narasli na šokantnih 22 milijuna eura. Sve to plaćaju hrvatski porezni obveznici, uključujući i obitelji palih branitelja.
Galeb nosi znakovlje pod kojim je 1991. godine bjesomučno razarana Hrvatska. Pod tim istim znakovljem srpski agresor je sa svojim saveznicima palio naše domove, ubijao našu djecu i pokušao ugušiti hrvatsku državotvornu misao. Za obnovu ovog simbola režima koji je desetljećima sustavno proganjao svaki trag hrvatske slobode, novac se pronalazi bez ikakvih problema.
Zašto branitelji šute dok se obnavlja Titova palača?
Ova ploveća provokacija samo je logičan nastavak sustavnog ideološkog inženjeringa koji u Rijeci traje godinama. Sjetimo se rujna 2020. godine, kada je u sklopu projekta Europske prijestolnice kulture na vrh Riječkog nebodera ponosno postavljena zvijezda petokraka. Bio je to otvoreni šamar žrtvama Domovinskog rata, uvreda svakoj majci koja je izgubila sina, svakoj udovici koja plače nad grobom heroja.
No prava tragedija leži u potpunom moralnom slomu i šutnji onih koji su prvi trebali stati na branik istine. Opravdano se postavlja pitanje: gdje su nestali glasni artikulatori nacionalnog ponosa? Zašto su vodstva pojedinih utjecajnih braniteljskih udruga postala tako tiha?
Odgovor je bolno prizeman. Svjedočimo procesu u kojem je jedan dio udruga sustavno pacificiran i eutanaziran kroz izdašna proračunska financiranja i natječaje. Jednom kada postanete ovisni o državnoj i lokalnoj financijskoj pipi, oštrica kritike se potpuno tupi. Autentični bunt zamjenjuje komfor političke zavjetrine u kojoj je pametnije šutjeti nego riskirati gubitak sredstava za sljedeću obljetnicu.
Hrvatski ratni brodovi propadaju dok Titov luksuz sjaji
Rijeka je s okolicom dala golemu žrtvu i ogroman doprinos obrani domovine. Umjesto da gradska uprava i institucije s ponosom proslave tu povijest pobjednika, stvarna povijesna baština Domovinskog rata namjerno se gura na marginu i prepušta zaboravu. A Rijeka, grad koji nosi duh svog negdašnjeg talijanskog sjaja i prave europske baštine, danas služi kao pozornica za veličanje komunističke diktature.
Hrvatska u svom glavnom gradu i dalje nema centralni Nacionalni muzej Domovinskog rata. Hrvatski ratni brodovi koji su stvarno branili Jadran i probijali neprijateljske blokade polako trunu skriveni i nedostupni javnosti, turistima i djeci. Zašto? Jer njihova priča nije priča koju bruxelleski gospodari i domaći ideološki inženjeri žele čuti.
Koju povijest plaćamo i zašto se prešućuje istina?
U stalnom muzejskom postavu Galeba nema mjesta za fotografije i istinu o Bleiburgu, Križnim putovima i Golom otoku. Mladim generacijama i stranim posjetiteljima se javnim novcem servira frizirana i opasna priča, dok se svjesno prešućuje činjenica da je upravo ta JNA pucala po našim domovima.
Za Titov se luksuz pronalaze milijuni, a zagovornici se pravdaju pričama o svjetskoj turističkoj atrakciji, očuvanju industrijske baštine i Pokretu nesvrstanih. Ali čija baština? Baština onoga koji je desetljećima sustavno proganjao hrvatsku državotvornu misao? Baština onoga čija je vojska 1991. godine srljala da zatre hrvatsku slobodu?
Pravi hrvatski branitelji nisu kalkulirali 1991. na bojišnici s puškom u ruci. Ne bi smjeli kalkulirati ni danas pred naletom ideološke agresije. Krajnji je čas da skinu rukavice, prekinu sramotni zavjet šutnje i glasno upitaju vladajuće elite čiju povijest mi to zapravo plaćamo i zašto dopuštamo da spomenici propalom režimu sjaju dok simboli naše pobjede nepovratno propadaju.
Svaka kap hrvatske krvi prolivene za slobodu vrišti protiv ove nepravde. Svaka majka koja je izgubila sina, svaka udovica koja čeka na pravdu, zaslužuje da istina zasja jače od bilo kojeg obnovljenog broda diktatora. Nema mira bez istine. Nema budućnosti bez sjećanja na one koji su dali sve za Hrvatsku.
Koliko je novca uloženo u obnovu Titova Galeba?
U obnovu Galeba do sada je uloženo između 14 i 15,3 milijuna eura javnog novca, no ukupni troškovi s popratnim izdacima i odgodama narasli su na 22 milijuna eura. Sve plaćaju hrvatski porezni obveznici.
Kada će Galeb postati brod-muzej?
Galeb bi trebao postati brod-muzej do kraja 2026. godine. U stalnom muzejskom postavu neće biti mjesta za istinu o Bleiburgu, Križnim putovima i Golom otoku.
Ima li Hrvatska Nacionalni muzej Domovinskog rata?
Ne. Hrvatska i dalje nema centralni Nacionalni muzej Domovinskog rata u Zagrebu, dok se istovremeno ulažu deseci milijuna eura u obnovu broda komunističkog diktatora.