OpenAI je 22. listopada 2026. najavio da će svi tekstovi koje generira ChatGPT nositi nevidljivi vodeni žig utkan u sam izbor riječi, a iza te odluke stoji obveza iz Bruxellesa. Naime, od početka kolovoza na snazi je propis Akta EU-a o umjetnoj inteligenciji koji zahtijeva strojno čitljive oznake za sve sadržaje koje je napisao stroj, a ne čovjek.
Odluka je izgleda tehnička, ali daleko je od bezazlene. Ured u Bruxellesu po prvi put određuje kako će svaki tekst na internetu nositi pečat svog podrijetla, a ključ za čitanje tog pečata držat će u svojim rukama nekolicina velikih tehnoloških korporacija, piše tportal.hr.
Kako radi skriveni žig u tekstu
Tehnologija se oslanja na jednostavnu jezičnu činjenicu: isti se sadržaj može izreći na više načina. Umjesto 'Danas želim ići u kino', stroj može napisati 'Danas idem u kino'. Pri generiranju teksta model uobičajeno izračunava vjerojatnost svake moguće sljedeće riječi i nasumično odabire jednu. Kod vodenog žiga taj je odabir blago usmjeren: određene alternativne riječi koje ne mijenjaju značenje dobivaju malu prednost, a druge mali nedostatak.
Tako u tekstu nastaje statistički obrazac koji ljudsko oko ne vidi, a ni računala ga ne mogu otkriti bez tajnog ključa. Promjena se izračunava za svaku pojedinu riječ, pa je u cijelom tekstu neprimjetna.
Ključ mora ostati tajna, objasnio je Waldemar Berchtold, voditelj skupine za multimedijsku sigurnost pri Fraunhoferovu institutu u Darmstadtu.
'Ako ga svi mogu razumjeti, mogu ukloniti vodeni žig, odnosno poništiti ga, a mogu i sami stvoriti vodeni žig.'
Berchtold upozorava i na ograničenja. Tekst mora biti dug između 200 i 300 riječi da bi žig uopće radio, a svaka izmjena teksta, ponovno unošenje vlastitog stila, zamagljuje trag generatora.
Tko će znati, a tko neće
Ovdje leži prava srž priče. Običan čovjek neće moći provjeriti je li članak, molba ili politička izjava izašla iz stroja. To će moći samo oni koji posjeduju ključ, a to su OpenAI, Anthropic, Google i druge korporacije koje takve žigove već djelomično koriste ili su najavile, kako navode Pauline Möhle i Leila Boucheligua za ARD.
Benno Stein, profesor računarstva na Bauhausovu sveučilištu u Weimaru, kaže da pružatelji umjetne inteligencije ne uvode žigove samo zbog europskih propisa. U njihovu je interesu prepoznavanje tekstova nastalih njihovim modelima.
'Ako razvijate jezični model, morate ga stalno opskrbljivati kvalitetnim tekstovima. Razvijateljima jezičnih modela u interesu je prepoznavati vlastite tekstove. Ta se korist često zanemaruje.'
Drugim riječima, žig nije samo alat zaštite korisnika, nego i alat kontrole. OpenAI je, kako navodi španjolska reportaža o objavi nevidljivoj potpisi u tekstovima ChatGPT-a, oznaku nazvao textGrain, a u Europskoj uniji će je nositi tekstovi ChatGPT-a i Codexa, dok će ključ za provjeru dijeliti samo sa znanstvenicima.
Bruxelles piše pravila, mi čitamo posljedice
Dok Bruxelles donosi akte o umjetnoj inteligenciji, pitanje je tko uopće pita narode. Akt EU-a o umjetnoj inteligenciji donesen je bez referenduma, bez rasprave u našim domovima, i sada određuje kako će izgledati svaki tekst na internetu. Regulacija sama po sebi nije zlo; zlo je kada se pravila pišu negdje daleko, a provode se nad nama bez našeg glasa.
Chatbotovi danas pišu opise proizvoda, molbe za posao, studentske radove, pa i političke izjave. Većina ljudi svakodnevno čita tekstove koje je napisao stroj, a da toga nije svjesna. Vodeni žigovi bi to ubuduće trebali otkrivati, no kao što upozoravaju istraživači, metoda može samo procijeniti vjerojatnost, ne dati potpunu sigurnost. Alati za provjeru prikazivat će poruke poput: 'Ovaj tekst s 80-postotnom je vjerojatnošću napisao naš model umjetne inteligencije.'
Osamdeset posto vjerojatnosti nije istina. To je procjena koju izdaje korporacija o vlastitu proizvodu, i na toj ćemo procjeni svi morati graditi povjerenje.
Što je s Hrvatskom
Dok veliki igrači utiskuju žigove, hrvatska Vlada planira vlastiti jezični model i ulaganja od 932 milijuna eura, prema Monitoru. Pitanje koje si svaki Hrvat mora postaviti glasi: hoće li i naš model nositi tuđi žig, ili ćemo svoju riječ, svoj jezik i svoju istinu čuvati u svojim rukama? Jezični model koji govori hrvatski, a računa u tuđem oblaku, nije suveren. To je posuđen glas.
A naš je jezik stoljećima preživio carevine, komesare i ideologije. Preživjet će i ovaj akt iz Bruxellesa, ali samo ako ga i dalje budu pisali ljudi, hrvatskim srcem i rukom, a ne algoritmom koji bira riječi po naredbi s nepoznate adrese.
Najčešća pitanja
Može li čovjek golim okom vidjeti vodeni žig u tekstu?
Ne. Žig je statistički obrazac u izboru riječi koji je neprimjetan ljudima, a mogu ga otkriti samo alati s tajnim ključem.
Zašto je EU uvela obvezu žigosanja AI teksta?
Propis je dio Akta EU-a o umjetnoj inteligenciji i na snazi je od početka kolovoza 2026. Cilj je da korisnici mogu znati je li tekst napisala osoba ili stroj.
Radi li žig na svakom tekstu?
Ne. Prema istraživaču Waldemaru Berchtoldu, tehnologija djelotvorno radi tek na tekstovima od otprilike 200 do 300 riječi ili duljima, a izmjene teksta mogu zamagliti žig.