Komunizam u Hrvatskoj: Mržnja, krv i Titova tamnica
Povjesničar Josip Mihaljević u emisiji Povijesni dijalozi razotkriva mračnu istinu o komunističkom zlu koje je desetljećima gušilo hrvatski dah. Od Marxove i Engelsove izravne mržnje prema Banu Jelačiću i hrvatskom narodu, do Titove krvave boljševičke diktature i partizanske revolucije koja je pod krinkom antifašizma htjela zatrijeti hrvatsku državnu misao. Komunizam u Jugoslaviji nije bio oslobođenje, bio je okupacija duše, uma i tijela hrvatskog čovjeka.
Zašto su Marks i Engels mrzili Hrvate?
Karl Marx i Friedrich Engels, oci te bogohulne ideologije rođene u jeku industrijske revolucije, nisu skrivali svoju gadljivost prema Hrvatima. Mihaljević jasno ističe da njihova mržnja nije bila slučajna. Korijen leži u 1848. godini, kada je hrvatski ban Josip Jelačić digao mač protiv divljačke mađarske revolucije. Jelačić je time dao potporu Habsburškom dvoru i starom kršćanskom redu, nasuprot bezbožnih revolucionarnih gibanja koja su Marks i Engels zagovarali. Za njih su Hrvati bili neprijatelj jer su branili križ, krunu i tradiciju nasuprot njihovom kaosu.
Tko je zapravo bio Josip Broz Tito?
Mihaljević ruši mit o Titu kao velikom vođi. On je bio tek Staljinov čovjek od povjerenja, odani izvršitelj moskovske volje. Nikada ne bi odigrao takvu ulogu da iza njega nije stajala sila sovjetske tamnice. Tito je kontroverzan krvnik koji je preko tuđih leđa i preko tuđih života stigao na čelo Komunističke partije Jugoslavije. Njegova vlast utemeljena je na izdaji i krvi nevinih, a sukob sa Staljonom 1948. samo je borba dvaju zločinačkih umova za prevlast.
Je li partizanski pokret bio samo antifašistička borba?
Nije. Mihaljević otkriva ono što je ljevica godinama skrivala. Partizanski rat je bila bespoštedna komunistička revolucija s ciljem osvajanja vlasti. U početku su te postrojbe bile pretežito srpskog sastava, što se promijenilo tek u drugoj polovici 1942. Komunisti su nosili masku antifašizma, ali ispod nje kovali su planove za uništenje hrvatske države. Program bratstva i jedinstva bio je otrovna laž, smišljena taktika da se slomi hrvatska kralježnica i uguši svaki otpor. ZAVNOH je bio tek paravan za tu istu komunističku prevratničku strategiju.
Kako je Udba gušila hrvatski otpor?
Nakon rata, komunisti su čvrsto stegli vlast, a Hrvatsko proljeće bilo je krik mučenika koji više nisu mogli trpjeti jugoslavenski jaram. Ipak, svaki je otpor završavao u tamnim podrumima Udbe. Mihaljević ističe ključnu 1966. godinu, kada je rad Udbe prebačen iz savezne u republičku nadležnost. To nije bila decentralizacija, to je bilo puštanje zmije u hrvatski dvor. Teror nad hrvatskim domoljubima postao je još izravniji, još okrutniji, sve dok se ta zlokobna tvorevina nije u potpunosti utopila u krvi i strahu.
Što je Kominterna htjela učiniti s Jugoslavijom?
Kominterna je bila produžena ruka sovjetske partije. Sve do 1935. godine zalagala se za potpuno razbijanje Jugoslavije, a onda je prihvatila taktiku Narodne fronte kako bi lakše nametnula komunistički jarmo narodima.
Zašto je izraz komunistička Jugoslavija povijesno točan?
Zato što je Jugoslavija u drugoj polovici 20. stoljeća bila isključiva tvorevina komunističke partije. Nije to bila država naroda, već zatvor naroda pod nadzorom crvene tiranije.
Kako su hrvatski komunisti sudjelovali u Španjolskom građanskom ratu?
Hrvatski komunisti su se kao dobrovoljci u internacionalnim brigadama borili na strani ljevičara u Španjolskoj, služeći interesima Kominterne i šireći plamen revolucije izvan svojih granica.