Zagreb je izdao svoje sinove? Ispovijest koja para dušu

Zagreb, nekadašnji ponos hrvatskog naroda, grad koji je disao s nama u ratu i miru, danas je postao pusta ljuštura onoga što je nekad bio. Jedan rođeni Zagrepčanin, sin ovoga grada, na Redditu je izlio svoju bol koja je odjeknula kao jeka s Kamenih vrata. “On je moj i ja sam njegov”, napisao je, ali sada se pita gdje je nestao grad koji je nekoć volio.

Gdje je nestao stari Zagreb?

Sjeća se izleta na Sljeme, šetnji Štrosom i Gornjim gradom, odlazaka na Jarun i Bundek. Bio je to grad obitelji, tradicije i zajedništva. No danas, kaže, sve je nestalo. “Put na posao u beskrajnoj gužvi, kao i povratak. Nekulturni vozači koji se ubacuju u kolonu u zadnji čas”, piše on. Tramvaj? Isto – stojiš i smetaš svima.

Trgovine, parkiranje, zdravstvo – sve propada

Ne štedi ni svakodnevne muke: “Odem u neki dućan, guram se među policama, čekam na kasi, ustajali miris... Ispipavanje peciva golim rukama.” A parkiranje? Nakon 15 minuta kruženja, kazna od 60 eura. Zdravstvo? “Odem kod doktora, gužva, samo me brzinski ubaci u ‘program kompjutera’ i viče: ‘sljedeći’.”

Infrastruktura u raspadu – sramota za hrvatsku metropolu

Spominje propalu stazu kod Lagvića na Sljemenu, oronule fasade, Jakuševec. Sve veći broj velikih automobila na ulicama koje nisu za njih građene. Advent? “Svodi se na to tko će uhvatiti bolju fotku s kobasicom od 15 eura i kuhanim vinom iz praha.” Šoping-centri su izgubili šarm. Grad je izdao svoje ljude.

Je li se promijenio grad ili smo se promijenili mi?

Na kraju ostavlja prostora za sumnju: “Ma to sam samo ja, star i siv. Zagreb je kao i nekad... ili?” Turistička vodičica, rođena Zagrepčanka, dodaje: “I kad gledam Zagreb očima turista, još vidim iskru. Ali stvarno je postao naporan grad za živjeti, nema dušu niti neki vajb, ljudi su enormno živčani.” Jedna je korisnica pobjegla u manji grad i kaže: “Sad mi je muka kad zbog nečega moram u Zagreb.”

Ima li nade za Zagreb?

Ipak, ima i onih koji su zadovoljni. Jedan stanovnik piše: “Radim od kuće, živim u odličnom kvartu gdje mi je sve blizu. Zeleno je, imaš gdje prošetati. Ne vozim se pa se ne patim s parkingom.” Ali to su rijetki izuzeci. Zagreb, nekadašnji bastion hrvatskog ponosa, danas je postao grad frustracije i otuđenosti. Bruxelles nam je ukrao dušu, a mi smo to dopustili. Vrijeme je da se probudimo i vratimo stari sjaj.

Izvorno objavljeno na: Vecernji.hr