Krvavi Uskrs i ZNG: Kako je Hrvatska od pobune stvorila pobjedničku vojsku
Dok je svijet nijemo promatrao raspad Jugoslavije, Hrvatska je, razoružana i prepuštena na milost i nemilost JNA, u samo nekoliko godina izgradila vojsku koja je 1995. godine odnijela pobjedu u Oluji. Dr. sc. Davor Marijan, znanstveni savjetnik Hrvatskog instituta za povijest, u podcastu projekta SNOVI razotkriva kako je država, unatoč razoružavanju, uspjela stvoriti obrambeni sustav sposoban za završne operacije.
Više od 200 tisuća komada pješačkog naoružanja postalo je nedostupno Hrvatskoj nakon prvih višestranačkih izbora 1990. godine. Razoružavanjem Teritorijalne obrane Hrvatska je izgubila ključni dio obrambenog sustava u vrijeme rastućih tenzija u regiji. JNA je u isto vrijeme počela premještati postrojbe, u brigadu u Zagrebu stavljeno je 160 oklopnih borbenih vozila, a na kninsko su područje dovedene dvije oklopne bojne, od kojih je jedna završila u Benkovcu. Hrvatska je tako ušla razoružana u razdoblje koje se u međunarodnim krugovima naziva jugoslavenskom krizom. Kod nas naredne godine ostat će zapamćena nazivom koji joj je prvi dodijelio novinar Marko Grčić: Domovinski rat.
Od pobune do stvaranja vojske
Početak rata Marijan povezuje s pobunom u Kninu 17. kolovoza 1990., kada su hrvatske vlasti izgubile nadzor nad dijelom teritorija na koji se više nisu mogle vratiti bez uporabe oružja. Preuzimanje policijske postaje u Pakracu 1. ožujka 1991. dovelo je do intervencije hrvatske specijalne policije. Nakon Krvavog Uskrsa na Plitvicama, u svibnju je u Borovu Selu poginulo 12 hrvatskih policajaca. Bilo je jasno kako će policija igrati ključnu ulogu u početku rata. Tako je unutar tadašnjeg MUP-a ustrojen Zbor narodne garde (ZNG), zamišljen kao teško naoružana policijska formacija za suzbijanje pobune.
„Tuđman je u početku smatrao da je jugoslavenska opcija u Armiji jača od srpske. Međutim, kada se potkraj travnja dogodila blokada sela Kijeva, onda su te iluzije lagano nestale. Shvatilo se da će se ipak imati posla s Armijom