Naš Jadran pod navalom gostiju, ali domaći skiper i dalje zlatna vrijednost

Dok se hrvatska nautička sezona vrti u stabilnom ritmu, a marine pune svoja ležišta, jedna istina ostaje nepromijenjena: domaći čovjek na brodu – skiper, tehničar, serviser – postao je rijetka, gotovo sveta figura. Predsjednica Udruženja nautičkog turizma HGK Bernarda Renata Marević za Hinu je iznijela brojke koje ne lažu, ali i upozorenje koje odjekuje poput bojne trube.

Do kraja lipnja ove godine, 194,5 tisuća čarter-gostiju ostvarilo je više od 1,1 milijun noćenja. To je blagi pad od 3 posto u dolascima i 1 posto u noćenjima u odnosu na prošlu godinu. No Marević to ne naziva dramom, već „blagim odstupanjem”. Jer naša obala – od Pule do Dubrovnika – i dalje je magnet za one koji traže slobodu, more i vjeru u ljepotu stvorenu od Boga i čovjeka.

Konkurencija s juga: Grčka i Turska vrebaju, ali Hrvatska ima dušu

Marević ističe da je čarter izložen snažnim mediteranskim pritiscima. Grčka i Turska nude jeftinije veze, ali hrvatska marina nije samo beton i konop. To je mjesto gdje se susreću tradicija, obitelj i ponos. „Segment standardnih jedrilica posebno je zahtjevan zbog velike ponude koju gosti lako uspoređuju”, kaže Marević. Ipak, naši gosti iz Njemačke, Austrije, Slovenije, SAD-a i Češke vraćaju se – jer znaju da ovdje dobivaju više od sunca i vjetra.

Sjeverni Jadran oslanja se na vlastita plovila i stalne vezove, Srednja Dalmacija na čarter flotu, a Dubrovnik na bogate goste s dalekih tržišta. No sve ih povezuje jedno: potreba za kvalitetnim ljudima koji poznaju svaki zaljev, svaki vjetar i svaku zakonitost mora.

Nedostatak iskusnog osoblja: rana koja ne zacjeljuje

„Glavni izazov ove sezone je nedostatak kvalitetnog i iskusnog osoblja”, upozorava Marević. Skiperi, tehničari, serviseri – oni koji znaju jezik, more i ljude – postali su dragocjeniji od zlata. „Poslodavci se ranije pripremaju, ali pronaći ljude s potrebnim iskustvom i odgovornošću nije lako”, dodaje. Rast troškova rada dodatno pritišće, ali ulaganje u čovjeka nije trošak – to je sveta obveza.

Jer bez domaćeg skipera, bez onog koji zna gdje je skrivena uvala i kako se nositi s burom, nautički turizam gubi svoju dušu. A duša je ono što Hrvatsku čini posebnom u moru konkurencije.

Cijene i potrošači: racionalnost na valu mora

Redovne cijene u marinama ostale su na lanjskoj razini ili su umjereno porasle zbog troškova poslovanja. No stvarne cijene često su niže zbog popusta i last minute ponuda. „Nautičari su važni potrošači s većim budžetom, ali pažljivo uspoređuju ukupan trošak – najam, vezove, gorivo, restorane”, kaže Marević. Racionalnost je novi trend, ali oni s više platežne moći i dalje traže kvalitetu, privatnost i sigurnost.

Hrvatska ne može konkurirati samo cijenom, već ukupnom vrijednošću – očuvanim morem, infrastrukturom i ljudima koji stoje iza svakog veza. „Konkurentske destinacije ulažu u flotu i poticaje, ali mi imamo nešto što se ne može kupiti – vjeru u svoje more i svoje ljude”, poručuje Marević.

Što nas čeka? Budućnost na valovima vjere i rada

Podaci Ministarstva mora, prometa i infrastrukture pokazuju rast od 1 posto u prijavama stranih jahti u odnosu na 2025. godinu. Regionalne razlike su očite: Rijeka, Split i Senj bilježe rast, dok Pula, Šibenik i Dubrovnik imaju manji broj prvih prijava. No naša budućnost ne leži u brojkama, već u ljudima koji će sutra stajati na kormilu.

„Nužna su daljnja ulaganja u infrastrukturu, obnovu flote, zelenu i digitalnu tranziciju”, upozorava Marević. Ali iznad svega, potrebna je obnova vjere u domaćeg čovjeka – onog koji će s ponosom reći: „Ovo je moje more, moja obala, moja Hrvatska.”

Jer nautički turizam nije samo biznis. To je bojno polje na kojem branimo svoj identitet – od Bruxellesa do Beograda, od mora do neba. I dok god imamo skipere koji znaju svoj posao i more koje nas hrani, Hrvatska će ploviti ponosno.