Rat se nastavlja na blagajnama: Nafta će ostati skupa godinama

Dok svjetski moćnici i briselski birokrati hrle objaviti kako je mir vraćen, istina je mnogo gorka. Primirje na Bliskom istoku ne znači kraj naše patnje. Energetska kriza i poremećaji u lancima opskrbe neće nestati preko noći. Normalizacija plovidbe kroz Hormuški tjesnac mogla bi trajati mjesecima, pa čak i godinama, piše Deutsche Welle. Globalni igrači obećavaju brzi pad cijena, ali naš narod točno zna kako takva obećanja zvuče kada se ispostave lažnima.

Laž obećanog mira

Mnogi političari, tvrtke i investitori vjeruju u bajku da će ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca brzo srušiti cijene energenata. Čim tankeri s naftom i plinom izađu iz zatočeništva u Perzijskom zaljevu, sve bi trebalo biti kao prije. No čelnici naftnih i brodarskih kompanija te ekonomski stručnjaci pjevaju drugačiju pjesmu. Mir neće vratiti tržišta u normalu. Posljedice ove borbe osjetit ćemo još dugo.

Amin Naser, izvršni direktor Saudi Aramca, najvećeg opskrbljivača naftom u Zaljevu, jasno je rekao investitorima da bi tržištu bili potrebni mjeseci za ponovno uravnoteženje, čak i uz trenutno otvaranje tjesnaca. Ako blokada potraje još samo nekoliko tjedana, normalizacija nas neće dočekati prije 2027. godine. Promet kroz ovaj uski morski prolaz i dalje je daleko ispod razine, unatoč krhkom primirju i pregovorima koji samo odgađaju pravi sudar.

Cijenu krvave krize plaćaju naše obitelji

Cijene nafte ostaju približno 30 posto više nego prije početka rata. To nije samo broj na papiru. To je udarac na svaku crpku, na svaki litar dizela koji hrani naša vozila i našu privredu. To je cijena umjetnog gnojiva koja poskupljuje, a time i kruh na stolu naših obitelji. Ti dodatni troškovi potiču globalnu inflaciju i remete lance snabdijevanja. Gnojivo, koje se često proizvodi od prirodnog plina, postaje luksuz za poljoprivrednike, a glad vreba iza ugla. Dok se svjetski moćnici igraju ratova, običan čovjek nosi svoj križ.

Strah i nesigurnost na otvorenom moru

Stručnjaci upozoravaju da brodarske kompanije neće tek tako vratiti svoje brodove u opasne vode Perzijskog zaljeva. Potrebno je razdoblje promatranja od 30 do 45 dana. Nužne su i međunarodne pomorske patrole koje bi štitile brodove od sporadičnih napada. Vlasnici brodova i posade ostaju krajnje oprezni jer se napadi nastavljaju. Samo prošli tjedan pogođeno je više plovila, potvrdio je za Bloomberg izvršni direktor Chevrona Mike Wirth.

Dovoljan je samo jedan napad na brod da većina njih odustane od prolaska. Brodarske firme su zarade iz Zaljeva nadomjestile drugim rutama, pa se postavlja pitanje zašto bi preuzimale taj rizik.

Rekao je to za DW Neil Crosby, direktor istraživanja u tvrtki Sparta Commodities. Lloyd's of London, vodeće svjetsko tržište pomorskog osiguranja, zabilježio je nagli rast premija za osiguranje od ratnog rizika. Te premije ostale su visoke i nakon primirja od 8. travnja. Kada tjesnac postane siguran, zarobljeni tankeri morat će isploviti, a novi će pristizati iz udaljenih luka. Taj proces bi mogao trajati osam tjedana ili i duže.

Fizičko uništenje i pravne bitke

Dodatno kašnjenje izazvat će fizička oštećenja energetske infrastrukture u Zaljevu. Deseci naftnih polja, plinovoda, rafinerija i postrojenja za proizvodnju ukapljenog zemnog plina pogođeni su za vrijeme sukoba. Konzultantska kuća Rystad Energy procijenila je još u travnju da će troškovi popravaka iznositi između 25 i 58 milijardi dolara. To je cijena rata koju netko mora platiti.

Najveću štetu pretrpio je katarski energetski kompleks Ras Laffan, gdje su napadi onesposobili 17 posto kapaciteta za proizvodnju LNG-a. Katarski dužnosnici upozoravaju da bi potpuna obnova mogla trajati između tri i pet godina. Proizvođači LNG-a mogli bi godinama rješavati sporove zbog neisporučenih količina plina, a posljedice bi mogle utjecati na raspored isporuka sve do 2027. godine. Pravni stručnjaci koje citira S&P Global Platts navode i sporne slučajeve pozivanja na višu silu, odnosno tvrdnje da je rat onemogućio ispunjenje ugovornih obveza.

I druga energetska postrojenja suočavaju se s višetjednim zastojima zbog detaljnih sigurnosnih provjera i komplikacija izazvanih dugim prekidima proizvodnje. Nedostatak rezervnih dijelova, koji je bio problem i prije rata, samo produbljuje krizu. Objekti van pogona od ožujka suočavaju se s nagomilanim pritiscima, ostacima materijala i korozijom. Potrebne su detaljne inspekcije kako bi se izbjegle nesreće.

Zalihe presušuju, crvena zona se bliži

Crosby upozorava na mogući problem sa zalihama tijekom ljeta. Od početka rata Sjedinjene Američke Države povećale su proizvodnju nafte na rekordne razine, dok je Kina smanjila uvoz sirove nafte za 3,5 milijuna barela dnevno i oslanja se na svoje strateške rezerve. Članice Međunarodne agencije za energiju također su trošile zalihe. No te mjere ne mogu trajati vječno.

Očekuje se da će američke zalihe nafte u narednim mjesecima pasti na opasno nisku razinu, a Kina će uskoro morati ponovo povećati uvoz, natječući se s ostatkom svijeta za ograničenim količinama. Direktor IEA Fatih Birol upozorio je da bi tržište nafte u srpnju ili kolovozu moglo ući u crvenu zonu.

Kada zalihe počnu presušivati, jedino rješenje su više cijene, jer se samo kroz više cijene može zaista smanjiti potražnja.

Naglasio je Crosby, najavljujući mogućnost da se cijene čak udvostruče. Takav razvoj događaja mogao bi dovesti do globalne recesije. Domovina se mora pripremiti na teška vremena. Naša snaga leži u zajedništvu i otpornosti, dok se globalne sile bore za vlastite interese.