Vedrana Rudan otišla je na područje bez signala: Hrabra do kraja, milost nije tražila niti je dijelila

Vedrana Rudan, hrvatska književnica i kolumnistica koja je desetljećima bila glas savjesti i buntovnica bez milosti, preminula je nakon duge i teške borbe s rijetkim oblikom karcinoma žučnih kanala. Otišla je onako kako je i živjela: bez kuknjave, bez traženja milosti, s porukom koju je sama osmislila: „Vedrana je otišla na područje bez signala.“ Njezin život bio je velik, a djelo će preživjeti generacije.

Tko je bila Vedrana Rudan i zašto je bila nezaobilazna?

Vedrana Rudan bila je žena koja nije poznavala strah. Popu je govorila pop, a bobu bob, ne vodeći računa o oportunitetima ni o cijeni koju će za to platiti. Objavila je 17 knjiga tiskanih u Europi i Americi, a njezine kolumne i romani dirali su u najdublje obiteljske tabue, lažni moral i bešćutnost politike. Bila je beskompromisna, oštra, duhovita i ironična, a njezin je glas odjekivao od Rijeke do svjetskih pozornica.

Kako je Vedrana Rudan progovorila istinu u vrijeme komunizma i tranzicije?

Već 80-ih godina, na Radiju Rijeka, u emisiji „S primorske poništrice“ na čakavici, ismijavala je lokalne političare i komuniste. Bilo je to vrijeme punka, novog vala, Ri rocka, Parafa, Xenije i Palacha, kada se takva kritika još nekako tolerirala. No kada je došla demokracija, a na vlast stupili nacionalni boljševici presvučeni u demokrate, mnogi od njih bivši komunisti, partizani i udbaši, za Vedranu više nije bilo šale. Programski kolegij radija optužio je njezinu ekipu da promiče „ostrašćeni komunizam“ i da previše napada vladajući HDZ. Uslijedio je otkaz, a Vedrana je na riječkom Korzu organizirala ironičan javni pogreb ubijene emisije. Građani, poneseni nacionalnim zanosom, gađali su ih kamenjem i jajima, a Vedrana je morala bježati u zgradu općine da spasi glavu. Pravomoćnom presudom 1993. vraćena je na posao, ali joj je vodstvo zabranilo javni govor. Dala je otkaz i napustila novinarstvo, bez kuknjave, te osnovala agenciju za promet nekretninama.

Zašto je Vedrana Rudan dobila otkaz na Novoj TV?

Vedrana nikada nije štedjela ni svete krave. Zbog rečenice: „Zašto je dim iz Auschwitza sveti dim, a dim iz Gaze pičkin dim“ dobila je otkaz iz basnoslovno plaćene emisije na Novoj TV. Mrzila je brahijalnu moć i njezine emanacije. U kolumni genijalnog naslova „Nas i USA 500 milijuna“ napisala je: „Ne volim rat, ali mi je Amera pun kurac. I Nijemaca. I Britanaca. I Francuza. I Hrvata. Svih mi je pun kurac koji diljem svijeta ubijaju djecu da bi svojoj kupovali jahte.“ Organski je mrzila američke neokonzervativce, demokrate i republikance, koji su izazivali ratove zarad vlastitog besramnog bogatstva. Osuđivala je i politiku Izraela, nazvavši ga fašističkom državom, a Gazu ogromnim koncentracijskim logorom.

Kako je Vedrana Rudan vidjela Hrvatsku i HDZ?

Nije blaže pisala ni o HDZ-u i Hrvatima. „Nikad mi neće biti jasno zašto su Hrvatice i Hrvati bolesno pristojni. Nema govna što ga oni neće progutati bez riječi prosvjeda. Dapače, cijela nacija svršava dok joj ga gadovi bez gela turaju u guzicu“, napisala je u tekstu „Hrvati su pristojni“. Bila je trajno nadrkana, a publika je taj ton obožavala. Blog joj je imao stotine tisuća pregleda. „Ova zemlja se davi u korupciji i svinjarijama širokoga spektra. Premijer nam je opsjednut izgledom poput nadroksane instagramuše, ministri kradu, dijelovi Zagreba su pod opsadom maloljetnih kriminalaca, bolesnici u saboru broje mrtve u Jasenovcu... Ukratko, živimo u paklu“, zapisala je u kolumni „Hod za pare“. Bila je to pretjerana slika stvari, ali Vedrana je mislila u hiperbolama, i to je bila njezina legitimna stilska slika.

Što je Vedrana Rudan voljela i koga je cijenila?

Voljela je obične, male ljude, one koji nisu na vlasti i nisu licemjeri. S ljubavlju je pisala o medicinskom osoblju koje ju je njegovalo u Rijeci. U tekstu „Srbi i Hrvati su dobri ljudi“ razbila je mitove o međunacionalnoj mržnji: „Ne, nije istina da Hrvati mrze Srbe, nije istina da Srbi mrze Hrvate... I oni tamo i mi ovdje već godinama živimo u zemljama kojima vladaju bešćutna bića. Ukradi, stekni, gradi, stvori samo za sebe, svoju djecu, svoju unučad i praunučad.“ Ipak, znala je i oštro poručiti: „Nama Hrvatima malo treba. Srbe nam dajte! Vrbe nam dajte! Zato, ako vam je glava na ramenu mila, Srbi, bili 'naši' ili vaši, odjebite iz Lijepe Naše! Ona je naša!“ To je bio njezin način da upozori kako politika koristi nacionalizam za skretanje pažnje s uništenog zdravstva i pravosuđa.

Koja su najpoznatija djela Vedrane Rudan?

Njezin književni opus je nacionalno značajan. Debitantski roman „Uho, grlo, nož“ (2002.) postao je kultni, a uslijedili su „Ljubav na posljednji pogled“ (2003.), „Ja, nevjernica“ (2005.), „Crnci u Firenzi“ (2006.), „Kad je žena kurva/Kad je muškarac peder“ (2007.), „Strah od pletenja“ (2009.), „Dabogda te majka rodila“ (2010.), „Kosturi okruga Madison“ (2012.), „U zemlji krvi i idiota“ (2013.), „Amaruši“ (2013.), „Zašto psujem“ (2015.), „Muškarac u grlu“ (2016.), „Ples oko Sunca“ (2019.), „Život bez krpelja“ (2020.), „Puding od vanilije“ (2021.) i „Doživotna robija“ (2022.). Njezine proze i kolumne doživjele su golemi uspjeh na kazališnim daskama diljem regije i Europe. „Uho, grlo, nož“ bila je na repertoaru poljskih kazališta dulje od desetljeća, a adaptacije su izvedene u Mađarskoj, Londonu i Santa Monici.

Kako se Vedrana Rudan borila s bolešću?

Njezina posljednja knjiga zove se „Umrijeti bez stresa“ (2024.), objavljena iste godine kada je saznala za tešku bolest. Opisivala ju je jednako nesmiljeno, nesentimentalno i junački kao i bolesti svijeta oko sebe. U tekstu „Djevojka u zagrljaju metastaza“ zapisala je: „Trenutno sam kod kuće. O meni brine porodica. Pranje na krevetu, odnošenje iz sobe viška mog materijala... Glumim kako dremuckam. Sram me je. Na koje sam grane pala.“ Nije si mogla oprostiti što je, dok je bila zdrava, dopuštala da joj u životu bude dosadno. „Sad bih sve dala da se vratim na staro“, napisala je gledajući u ogledalo iz kojega je na nju gledalo neko čudno biće. Ipak, otišla je prirodno, kao što je i živjela, bez bremze.

Što je ostavila iza sebe Vedrana Rudan?

Iza nje su ostali romani, kolumne, kazališne predstave i nebrojene rečenice koje su dirale u srž hrvatske duše. Obiteljske odnose opisala je rijetkom lucidnošću: „Kćeri provedu prvu polovicu života bježeći od sudbine svojih majki, a drugu polovicu zgrožene činjenicom da su postale pljunute one. Mrzimo njihove slabosti jer u njima prepoznajemo vlastiti kavez.“ Mnogi su je za života smatrali nepodobnom, ali povijest će je slaviti, baš kao što je Miljenko Smoja dobio spomenik usred Splita. Vedrana Rudan bila je velik život iz kojega je niklo puno dobrog štiva koje će preživjeti. Počivala u miru, hrabra ženo. Tvoja Lijepa Naša nikada te neće zaboraviti.