Bilos je rekao 'ne' Hrvatskoj, a onda ga je nogometna sudbina zgazila

Bilo je to davne 2005. godine. Dok je Zlatko Kranjčar s klupe vodio hrvatsku vatrenu vojsku, u zraku se osjetila prilika koja je mogla promijeniti povijest. Daniel Bilos, Argentinac treće generacije s hrvatskom krvlju u žilama, dobio je poziv da zaigra za zemlju svojih predaka. I što je učinio? Hladno je okrenuo leđa Hrvatskoj, misleći da ga čeka slava s argentinskom furijom. Kako je vrijeme pokazalo, to je bila presuda njegovoj karijeri.

Tko je bio Daniel Bilos, nogometaš koji je odbio Hrvatsku?

Rođen u Pergaminou, u provinciji Buenos Aires, Bilos je nogometnu školu prošao u niželigaškom Sportivu, a onda ga je preuzeo Banfield. Četiri godine nosio je taj dres, igrao i Copa Libertadores 2005., a onda ga je u srpnju iste godine pokupila velika Boca Juniors. U slavnoj plavo-zlatnoj boji osvajao je Aperturu 2005., Clausuru 2006. i Copa Sudamericanu 2005. Činilo se da je pred njim blistava budućnost.

Zašto je Bilos odbio hrvatsku reprezentaciju?

Hrvatski nogometni savez mu je 2005. ponudio mjesto u reprezentaciji za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 2006. Argentinski mediji tvrdili su da je Bilos odbio jer je sanjao o dresu svoje domovine Argentine. No, izbornik Kranjčar imao je svoje viđenje:

“Bilos ipak nije kvaliteta dostojna hrvatske reprezentacije. Pa, Klasnić je duplo bolji od njega.”

Hrvatska nije zaplakala za njim. I pokazalo se, s pravom.

Kako je izgledala Bilosova karijera nakon odbijanja?

Ljeto 2006. donijelo je potpis za francuski Saint-Étienne, uz odštetu od milijun funti. Ali već nakon šest mjeseci, jer se nije dokazao, posuđen je meksičkom Club Amériki. Ni tamo nije blistao, pa su ga vratili. Uslijedila je razmjena u argentinski San Lorenzo, a onda i povratak u domovinu gdje su ga progonile ozljede. Ozljeda koljena ga je dokrajčila. U prosincu 2009., sa samo 29 godina, Bilos je objavio kraj karijere.

Što je Bilos postigao u argentinskoj reprezentaciji?

Debitirao je 2006. u prijateljskoj utakmici protiv Brazila na Emiratesu u Londonu, koju je Argentina izgubila 3-0. Unatoč lošoj igri, izbornik Basile mu je vjerovao. I onda, 10. listopada 2006., Bilos je zabio svoj jedini gol za Argentinu, u porazu 2-1 od Španjolske. Ništa više od toga. Nema Svjetskog prvenstva, nema slave, nema traga.

Što se dogodilo s hrvatskim nogometašima koji su igrali za druge reprezentacije?

Hrvatska ima dugu povijest svojih sinova koji su nosili tuđe dresove. Ivica Vastić i Tomislav Kocijan igrali su za Austriju, Josip Weber i Branko Strupar za Belgiju, Mirko Hrgović za BiH. Brojna hrvatska kolonija u Australiji također je dala igrače raznim reprezentacijama. Ali istina je jednostavna: oni koji su odabrali tuđu zastavu, često su ostali zaboravljeni. Bilos je samo još jedan u nizu.

Je li Bilos požalio što je odbio Hrvatsku?

Argentinski mediji su ga u to vrijeme prozivali kao prvog Argentinca koji bi mogao zaigrati na Svjetskom prvenstvu za zemlju u kojoj nikada nije bio. Ali Bilos je izabrao drugačije. I dok su njegovi sunarodnjaci poput Di Stefana, Sivorija, Trezegueta i Camoranesija slavili u tuđim dresovima, Bilos je ostao bez ičega. Nogometna sudbina je okrutna prema onima koji zaborave svoje korijene.