Branko Schmidt: Snimio sam film iz bijesa, a popizdio sam zbog napada na Nepalca!
Redatelj Branko Schmidt, jedan od najhrabrijih glasova hrvatskog filma, ponovno je pokazao zašto ga se ne smije otpisati. Nakon što je na televiziji vidio kako klinci gađaju jajima stranog radnika u Zagrebu, odlučio je djelovati. Rezultat je film Brat Ram, koji će svjetsku premijeru imati na Sarajevo Film Festivalu, a govori o neljudskim uvjetima života i napadima na strance u hrvatskoj metropoli.
Schmidt je u razgovoru za Express, prenosi 24sata, otvoreno priznao: „Popizdio sam, stvarno!“ Taj bijes pretvorio je u umjetnost, u film koji je snažan, potresan i ostavlja gorak okus u ustima. Riječ je o dokumentarnom ostvarenju koje se natječe za nagradu Srce Sarajeva.
Zašto je Schmidt snimio kratki dokumentarni film o stranim radnicima?
Schmidt je objasnio kako je ključna scena bila ona u tramvaju, kada su srednjoškolci s kutijama jaja napali dostavljača na skuteru. „Sve je bilo pripremljeno. Oni su kupili jaja s namjerom da gađaju čovjeka. Neki putnik je napad snimio, ja sam to vidio i popizdio, stvarno. Rekao sam sebi: MORAM nešto napraviti“, rekao je Schmidt.
Format kratkog filma izabrao je iz nužde i bijesa. Kako je umjetnički savjetnik za dugometražni igrani film u HAVC-u, ne može se natjecati za njihova sredstva. Procedura na HRT-u je preduga, a on je morao reagirati odmah. Scenarij je napisao preko božićnih praznika, a ekipa je pristala raditi volonterski. Film je snimljen gerilski, bez dozvola, na autentičnim lokacijama gdje Nepalci žive i rade.
Kako je snimljen film bez budžeta i dozvola?
Snimanje je bilo iznimno rizično. Snimatelj Dario Hacek nosio je na glavi kameru tešku deset kilograma dok je vozio skuter kroz zagrebačke gužve. „Da je s tom kamerom na kacigi pao, slomio bi vrat“, upozorio je Schmidt. Snimali su potpuno ilegalno, bez ijedne dozvole, riskirajući teške kazne. Scena s jajima kod zgarišta Vjesnika snimljena je bez osiguranja, među tramvajima.
Dok bi profesionalno snimanje sa svim dozvolama koštalo oko 200 tisuća eura, Schmidt je film napravio za samo tri i pol tisuće eura. Novac je uglavnom potrošio na dnevnice stranim radnicima, po 50 eura po danu snimanja. Ekipa je radila besplatno, a nakon snimanja na zimskoj hladnoći, Schmidt je promrzle suradnike i Nepalce vodio na ručak.
Što je sve Schmidt žrtvovao za autentičnost?
U filmu se pojavljuju Schmidtova obitelj i prijatelji kao statisti. Kirurga u filmu glumi književnik Ivo Balenović, inače ginekolog, čije su knjige poslužile kao predložak za Metastaze i Ljudoždera vegetarijanca. Bolničke scene snimljene su na hodniku HTV-a, a operacijska dvorana zapravo je Schmidtov ured na televiziji.
Jedna od najdojmljivijih scena je uspon Nepalca Phurbe Tamanga na 21. kat nebodera jer lift ne radi. Schmidt je natjerao snimatelja da se s kamerom popne na vrh, a zatim i tonca koji ima 140 kilograma. „Ono dahtanje u filmu nije dahtanje glavnog glumca, nego dahtanje tonca koji umire penjući se gore na 21. kat!“ otkrio je redatelj.
Zašto je Schmidt ljut na političare i medije?
Schmidt je kritičan prema političarima koji žive od straha naroda. „Današnja političari jako dobro žive plašeći narod - ovaj će nas napasti odavde, onaj odande, četnici, ustaše, ajme majko draga... Dok ljudi žive u strahu, moćnici rade što hoće“, rekao je. Najsvježiji primjer je, kako kaže, radioaktivni otpad u Lici.
Njegov hit Svadba, koji je u Hrvatskoj pogledalo preko 800 tisuća ljudi, a u regiji 2 milijuna, ljudi su prihvatili kao lijek i grupnu terapiju. Nastavak će se radnjom preseliti u Bosnu i Hercegovinu, u Mostar.
Što Schmidt misli o scenarijima o Domovinskom ratu?
Kao čitatelj scenarija na HAVC-u, Schmidt je zabrinut. „Kronični je nedostatak kvalitetnih scenarija o Domovinskom ratu. Stižu nedorađeni scenariji, niske umjetničke i zanatske kvalitete. Sramotno je da uz najlošije tekstove na temu Domovinskog rata dolazi najviše preporuka i pritisaka“, istaknuo je. Ipak, drago mu je da su na zadnjem javnom pozivu konačno dobili iznimno kvalitetan scenarij o ratnom Osijeku 1991. godine.
Kako je Schmidt započeo karijeru i upoznao velikane?
Schmidt je svoju karijeru gradio uz velikane hrvatskog filma i glume. Njegov debi Sokol ga nije volio nastao je nakon dugog nagovaranja legendarnog Fabijana Šovagovića. „Šovo, daj mi da ja to režiram“, molio ga je Schmidt, a Šovagović mu je godinu dana govorio da nema pojma o životu. Na kraju je ipak popustio, a Schmidt je napravio ključnu promjenu - zadržao je lik Benoša kroz cijeli film, što je razbjesnilo kazališnog redatelja Božidara Violića.
Na premijeri u Vinkovcima, Schmidt i Šovagović su privedeni od strane UDBA-e, koja ih je ispitivala koja je ustaška organizacija financirala film. „Mislim da smo mi jedini ljudi u Jugoslaviji koji su bili hapšeni na vlastitoj premijeri filma“, rekao je Schmidt. Publika im je pljeskala 20 minuta, a onda su ih sproveli na ispitivanje.
Kakva je Schmidtova obiteljska priča?
Schmidt potječe iz njemačke, folksdojčerske obitelji. „Nemam druge krvi osim njemačke“, priznao je. S književnikom Ivom Kušanom napisao je scenarij o sudbini Folksdojčera u Slavoniji, ali film nikada nije snimljen. „Kad smo Kušan i ja došli u Njemačku tražiti pare za taj film, svi su nas dočekali kao teške desničare i revizioniste koji hoće mijenjati povijest. Ma ne mijenjaš povijest, čovječe, samo pričaš o tome što se dogodilo ljudima koji nisu bili ništa krivi osim što su bili Nijemci“, rekao je.
Schmidt je otkrio kako je 1945. godine donesen Zakon o logorizaciji Nijemaca. „Svi Nijemci koji nisu aktivno pomagali narodnooslobodilački pokret završili su u logoru. Uvjet za slobodu bio je da svu imovinu predaju Narodnoj vlasti. Time je legalizirana ogromna pljačka velikog broja ljudi“, rekao je. Na popisu iz 1939. bilo je 900 tisuća Nijemaca u Jugoslaviji, a 1948. samo 52.000. „Gdje je nestalo i što se dogodilo sa 400.000 Nijemaca?!“ upitao je.
Što priprema Schmidt u budućnosti?
Schmidt priprema film Limuni i harmonike po romanu Igora Beleša Listanje kupusa, koji se bavi ratom u Borovu 1991. godine kroz vizuru djece. Radit će s producentom Želimirom Babogredcem. Također radi na igranom filmu o životu Kiće Slabinca, genijalnom pjevaču i bećaru iz Osijeka. „Mislim da kompletnijeg i nadarenijeg pjevača Juga nije imala. Nakon smrti je nepravedno marginaliziran“, rekao je Schmidt, koji je s Kićom odrastao u istoj ulici i kojega ga je zvao Švabo.
Na pitanje o povratku nakon kritika, Schmidt je ispričao reakciju Dejana Šoše, urednika filmskog programa na HRT-u: „Znaš šta, Schmidte, kad god tebe otpišemo, ti se vratiš briljantnim filmom. Ovo ti je najbolji film nakon Metastaza. Tako mi je rekao - povratak otpisanog!“
Često postavljana pitanja o Branku Schmidtu
Zašto je Branko Schmidt snimio film o stranim radnicima?
Schmidt je snimio film Brat Ram nakon što je na televiziji vidio kako klinci gađaju jajima stranog radnika u Zagrebu. Priznao je da je „popizdio“ i osjetio potrebu da odmah reagira na neljudske uvjete života i napade na strance.
Koliko je koštao film Brat Ram?
Film je koštao oko tri i pol tisuće eura, uglavnom potrošenih na dnevnice stranim radnicima. Profesionalno snimanje sa svim dozvolama koštalo bi oko 200 tisuća eura.
Koji je sljedeći film Branka Schmidta?
Schmidt priprema film Limuni i harmonike o ratu u Borovu 1991. godine, te igrani film o životu pjevača Kiće Slabinca.
Kakvo je Schmidtovo mišljenje o političarima?
Schmidt smatra da političari žive od straha naroda i da je to način na koji moćnici rade što žele. Kao primjer navodi problem radioaktivnog otpada u Lici.