Bilo je to vrijeme kada su se hrvatske žene morale boriti za svaki metar terena. Dok su muškarci slavili pobjede i gradili sportske institucije, prve hrvatske nogometašice dobile su bitku na terenu pred 12.000 gledatelja, ali izgubile rat protiv države koja im je poručila da se ostave nogometa. Ova priča o hrabrosti, ali i nepravdi, otkriva koliko je hrvatski sport prolazio kroz tamne faze pod tuđinskim upravama.
Kako je nogomet stigao u Hrvatsku?
Na prvim nogometnim utakmicama u Zagrebu, publika je više pljeskala lopti napucanoj u zrak nego pogotku. Početkom 20. stoljeća Hrvati još nisu razumjeli pravila, a igrače u kratkim hlačama koji su nosili stupove za gol, prolaznici su smatrali cirkusantima. Sport je tada bio privilegija viših slojeva, a običan puk nije imao ni vremena ni novca za takve užitke.
Dr. sc. Stipica Grgić, znanstveni suradnik Hrvatskog instituta za povijest, u Podcastu projekta SNOVI objašnjava kako je nabava sportske opreme bila gotovo nemoguća misija. Samo su imućni mogli priuštiti sport, dok su ostali morali raditi za kruh svagdašnji.
Franjo Bučar i buđenje hrvatskog sporta
U vrijeme bana Ivana Mažuranića tjelesni odgoj počeo je dobivati mjesto u hrvatskim školama, ali pravi procvat doživio je za banovanja Khuena-Héderváryja. Tada je Izidor Kršnjavi, političar zadužen za prosvjetu, prepoznao važnost razvoja uma i tijela te poslao Franju Bučara u Švedsku na školovanje.
Bučar se vratio s novim znanjima i uveo igre loptom, švedske ljestve i prevodio sportska pravila. Bio je potpredsjednik, a kasnije i predsjednik Hrvatskog sportskog saveza osnovanog 1909. godine. Osnivanje saveza imalo je i političku pozadinu: Hrvati su nastojali sačuvati samostalnost od saveza kojima se upravljalo iz Budimpešte.
Bilo je čak i pokušaja da se hrvatski sportaši bore za posebno predstavništvo na Olimpijskim igrama, ali to se nije ostvarilo. Prvi svjetski rat sve je zamrznuo, a država je poručila ljudima da odu na frontu.
Beogradska diktatura i gušenje hrvatskog sporta
Nakon 1918. godine, u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, sport je isprva bio prepušten društvima. Zagreb je 1919. postao sjedište Jugoslavenskog nogometnog saveza, ali uvođenjem diktature 1929. godine sve se mijenja. Nogometni savez preseljen je u Beograd, a hrvatske boje crvena, bijela i plava zamijenjene su srpskim plavom, bijelom i crvenom.
Sokol Kraljevine Jugoslavije zamijenio je zasebne sokolske organizacije, a vlast je kroz sport nastojala odgajati mladež u duhu umjetnog