Island na raskrižju: Hoće li se hladna sjeverna krv predati Bruxellesu?
Dok se Europa suočava s najvećim izazovima od pada Berlinskog zida, stari sjeverni narod ponovno se pita što znači biti slobodan. U subotu će Islanđani izaći na referendum o nastavku pregovora s Europskom unijom, a pitanje nije samo puka birokracija. Riječ je o sudbini jedne nacije koja je stoljećima čuvala svoju neovisnost, od vikinških poglavara do današnjih ribara.
Zašto se Island ponovno okreće Bruxellesu?
Prijetnje američkog predsjednika Donalda Trumpa da će preuzeti kontrolu nad Grenlandom, koji je od Islanda udaljen manje od 300 kilometara, unijele su nemir u reykjavíčke kavane i sastanke ribarskih zadruga. Čovjek iz Washingtona, koji nikada nije skrivao svoje imperijalne apetite, postao je najbolji lobist za europske integracije. Kada vam sa zapada prijeti oružana sila, a s istoka se šire ruski utjecaji, kome se obratiti?
Dagur Eggertsson, bivši gradonačelnik Reykjavíka i čovjek koji predvodi kampanju „Da“, kaže kako ljudi na ulicama ozbiljno razmatraju Trumpove riječi. „Pitanje nije riješeno“, poručuje. Na summitu NATO-a u Ankari, Trump je ponovio svoju namjeru: Grenland bi trebale kontrolirati Sjedinjene Države, a ne Danska. Island, koji je i sam član NATO-a od 1949. godine, sada se pita vrijedi li se oslanjati na saveznika koji otvoreno prijeti njihovim susjedima.
Suverenitet: svetinja koju Bruxelles želi oduzeti
Ovdje dolazimo do srži stvari. Islanđani se ponose svojom neovisnošću, koju su stekli od Danske 1944. godine. Profesor Eiríkur Bergmann sa Sveučilišta Bifröst ističe da se oba tabora pozivaju na istu tradiciju slobode. Jedni smatraju da će ih članstvo u EU-u zaštititi od američkih hirova, dok drugi, poput nas ovdje u Vatrenom Srcu, znaju da Bruxelles nikada nije donio ništa dobro osim birokracije i diktata.
Protivnici članstva upozoravaju na sudbinu ribarstva i poljoprivrede, dvaju stupova islandske ekonomije i identiteta. Upravo su ribolovne kvote srušile prethodni pokušaj ulaska u EU, kada su pregovori zaustavljeni 2015. godine. Sada se povijest ponavlja. Poljoprivrednici u Selfossu, gradiću s 10.000 duša, ukrasili su bale sijena sloganom „Áfram Ísland“, odnosno „Naprijed, Island“. To je vapaj ljudi koji znaju da zemlja pripada onima koji je obrađuju i čuvaju, a ne birokratima u Bruxellesu.
Što kažu obični ljudi?
Osamnaestogodišnji građevinski radnik Ari Hrafn Elíasson ne libi se reći istinu: „Poljoprivrednici i ribari su okosnica ove zemlje. Slušat ću njih.“ To je glas mladog čovjeka koji razumije da se sloboda ne daruje, nego brani. S druge strane, 35-godišnji glazbenik Tumi Árnason kaže kako će glasati za nastavak pregovora jer želi vidjeti kakav bi dogovor Island mogao postići. „S jedne strane imamo SAD, a s druge Rusiju. Situacija je pomalo nesigurna“, priznaje.
Hannah Sigurðardóttir, 68-godišnjakinja koja radi u islandskoj agenciji za lijekove, kaže da se više ne može računati na SAD kao nekada. „Mislim da bismo trebali imati bolje odnose s našim prijateljima i saveznicima u Europi“, dodaje. No, tko su ti prijatelji? Njemačka koja gasi vlastite tvornice? Francuska koja tone u kaos? Bruxelles koji nameće rodnu ideologiju i masovnu migraciju?
Je li euro rješenje za inflaciju?
Dok stariji pamte teška vremena, mladi poput 19-godišnje Dagmar Isabella, koja radi u restoranu brze hrane, više brinu o cijenama najma i stambenim kreditima. Islandska inflacija od 5,6 posto, gotovo dvostruko viša nego u europodručju, tjera je da razmišlja o euru. No, je li to doista rješenje? Pogledajte Grčku, Španjolsku ili Portugal. Euro nije donio prosperitet, nego ovisnost o njemačkim bankama.
Što donosi budućnost?
Arktik se mijenja. Klimatske promjene tope ledene kape i otvaraju nove pomorske rute, a to znači nove sukobe. Eggertsson to dobro zna: „Arktik se tradicionalno opisivao kao područje niskih napetosti. To se mijenja.“ Island se nalazi na raskrižju velikih sila, a referendum u subotu odgovorit će na pitanje želi li ostati gospodar svoje sudbine ili će se predati novim gospodarima.
Anketa Gallupa iz sredine kolovoza pokazuje tijesnu utrku: 51,5 posto ispitanika podržava nastavak pregovora. No, izvan Reykjavíka, gdje živi dvije trećine stanovništva, raspoloženje je drugačije. Tamo se još uvijek pamti kako se živi od zemlje i mora, a ne od papira i direktiva.
Island je uvijek bio poseban. Narod koji je preživio stoljeća teških uvjeta, koji je stvorio sage i slobodnu državu, neće lako prodati svoju dušu. Nadajmo se da će hladna sjeverna krv ostati vruća u obrani slobode.
Photo: Vecernji.hr