Kolumbija gori pod ruševinama: Majka pronašla kćer živu nakon 24 sata pakla
Piše: Ivo Pogorelić
Dok se Kolumbija još trese od najjačeg potresa u stotinu godina, iz pepela i betona izranja jedna priča koja vraća vjeru u čovjeka. 32-godišnja Daniela Largo izvučena je živa iz ruševina u Pereiri, a njezina majka Sandra Milena Perez nije mogla suspregnuti suze. 'Gubili smo nadu, a onda smo primili poziv', rekla je za Dnevnik.hr. Ovo nije samo vijest. Ovo je svjedočanstvo o borbi, o majčinskoj ljubavi i o herojstvu običnih ljudi koji su se bacili u vatru da spase svoje.
Potres koji je sravnio gradove
Potres magnitude 7,4 pogodio je Kolumbiju u ponedjeljak. Prema posljednjim podacima, najmanje 216 osoba je poginulo. Tisuće su ostale bez krova nad glavom. Predsjednik Abelardo de la Espriella proglasio je izvanredno stanje i obećao subvencije za najamninu. Ali riječi su puste kad kuće leže u ruševinama.
U Caliju su cijeli blokovi sravnjeni sa zemljom. Automobili smrskani pod betonskim pločama. Bolnica Valle se djelomično urušila, a liječnici su pacijente liječili na parkiralištu. Ovo nije scena iz filma. Ovo je stvarnost koja kida dušu.
Heroji iz susjedstva
Dok su profesionalni spasioci jurili s dizalicama i psima, obični ljudi su se bacili na posao. Pijuci, lopate, gole ruke. 'Radimo ovo rukama, s rukavicama', rekao je volonter Pablo Cesar Ruiz. 'Tužno je vidjeti kako vrijeme leti.' I vrijeme doista leti. Svaki minut je presudan. Svaki udarac čekićem može značiti život ili smrt.
Jedan lokalni stanovnik čuo je pozive za pomoć ispod ruševina. Nije čekao. Pridružio se susjedima. 'Zahvaljujući njemu, danas smo sretni', rekla je Sandra. 'Kod kuće je čeka njezin 12-godišnji sin.' To je ono što nas čini ljudima. Ne čekati, nego djelovati.
Noć na otvorenom, suze i nada
Mnogi su noć proveli na otvorenom. Strah od naknadnih potresa tjerao ih je iz kuća. Stella Galvis jedva je izvukla svog malog dječaka iz urušenja. 'Izgubili smo sve. Preživjeli smo čudom', rekla je kroz suze. Njezina priča nije jedina. Tisuće obitelji su na rubu egzistencije.
Ali Kolumbijci se ne predaju. Tisuće ljudi donijelo je vodu, hranu i potrepštine. Redovi ispred centara za darivanje krvi su kilometarski. 'Radi se o želji da pomognete svojoj zajednici, svom gradu i svojoj zemlji', rekao je darivatelj krvi Ferney Cabrera. To je duh koji nas podsjeća na naše vlastite borbe, na našu domovinu.
Što Bruxelles ima za reći?
Dok Sjedinjene Države šalju 15,5 milijuna dolara hitne pomoći, Bruxelles šuti. Opet. Dok se svijet ujedinjuje u pomoći, Europska unija gleda s visoka. Nije li vrijeme da se zapitamo kome je stalo do nas? Kolumbija je daleko, ali njezina sudbina nas se tiče. Jer kad zemlja zadrhti, nema granica. Samo ljudi.
Spasioci nastavljaju kroz ruševine. Nadaju se da će čuti još glasova, kuckanja ili zvižduka. Jer dok ima života, ima i nade. A nada je ono što nas drži na okupu.
Ivo Pogorelić, za Vatreno Srce