Ne dirajte katolike, ne dirajte pravoslavce, ne dirajte hinduse. Jasno?
Živimo u vremenima kada se svetinje gaze u ime lažne tolerancije, a naša vlastita vjera i narod bivaju izdani od onih koji bi trebali biti njihovi čuvari. Dok se svijet klanja tuđim bogovima i običajima, mi Hrvati sve više gubimo iz vida vlastitu katoličku baštinu i žrtvu naših heroja. Ovo je poziv na buđenje, na ponos, na obranu onoga što jest naše, sveto i neotuđivo.
Francuska sablazan: Klanjanje tuđim običajima
Vidjeli smo Francusku, tu navodnu svjetionicu slobode, kako uklanja svoje zaposlenice s Eiffelovog tornja kako ne bi uvrijedila hinduističke redovnike. Zamislite to: žene, majke, sestre i kćeri, maknute sa svog radnog mjesta jer se nekolicini stranaca ne sviđa njihova prisutnost. To nije poštivanje vjere, to je poniženje vlastite civilizacije i vlastitih vrijednosti.
Umjesto da tim ljudima jasno i glasno poruče da je žena u našoj civilizaciji svetinja, da je ona temelj obitelji i naroda, Francuzi su se ponizili i poklekli. To je put u propast, put kojim mi Hrvati nikada ne smijemo krenuti. Naša katolička vjera uči nas poštivati svakog čovjeka, ali nas uči i čuvati vlastiti identitet i vlastite običaje od nametanja tuđih.
Porfirije i lažna svetost: Srpska crkva kao politički stroj
Dok se na Zapadu klanjaju tuđim običajima, na Istoku svjedočimo nečemu još opasnijem. Sahrana Ratka Mladića, ratnog zločinca, pretvorena je u slavlje i veličanje. Patrijarh Porfirije, umjesto riječi osude i pokajanja, izgovarao je riječi koje priliče samo Kristu, nazivajući Mladića žrtvom koja je položila život za svoj rod. To je bogohuljenje, to je izdaja kršćanskih načela u ime velikosrpske politike.
Srpska pravoslavna crkva odavno nije vjerska institucija, ona je politički stroj koji služi širenju srbijanskih pretenzija. Oni ne slave Boga, oni slave 'Nebesku Srbiju', mit o veličini koji je kroz povijest donosio samo stradanja našem narodu. Dok se Vučić smjenjuje, ta crkvena elita, ti bradati ljudi u mantijama, ostaju i vladaju, trujući umove generacija. To je naš vječni problem, to je čavao koji nam je Tito jedini uspio prišiti, a sada je opet izvučen.
A što je s našim grijesima? Biskup Košić i general Kordić
Ali nemojmo se zavaravati da smo mi Hrvati bez mrlje. Sjetimo se 2014. godine i dočeka generala Kordića, pravomoćno osuđenog ratnog zločinca. Tko ga je prigrlio? Biskup Košić, koji je javno prozivao Haški sud nepravednim. Gdje su bili naši političari? Gdje su bili oni koji danas dižu glas protiv Porfirija? Šutjeli su, bojeći se dirnuti u vjerske osjećaje.
Ta licemjerna šutnja je naš nacionalni grijeh. Ne smijemo dopustiti da se naši svećenici pretvaraju u političare, da koriste oltar za promicanje svjetovnih ciljeva, ma s koje strane dolazili. Katolička crkva u Hrvatskoj mora biti čista, mora biti uz svoj narod, ali i uz istinu i pravdu, a ne uz pojedince koji su osuđeni za teške zločine. Naši heroji su oni koji su ginuli za domovinu u Domovinskom ratu, a ne oni koji su činili zločine nad civilima.
Vrijeme je za buđenje: Bog, obitelj, domovina
Dosta je krzmanja i dvoličnosti. Vrijeme je da se svi mi, katolici, Hrvati, sinovi i kćeri ove svete zemlje, probudimo. Moramo stati iza svoje vjere, iza svojih svećenika koji su istinski duhovni pastiri, a ne politički trgovci. Moramo braniti svoje obitelji, svoju djecu od nametanja tuđih vrijednosti koje nam dolaze iz Bruxellesa i drugih središta bezbožne moći.
Naša je dužnost, kao vjernika i domoljuba, da jasno kažemo: ne dirajte našu vjeru, ne dirajte našu obitelj, ne dirajte našu Hrvatsku. Nećemo dopustiti da nas se ponizi kao što su Francuzi ponizili svoje žene. Nećemo dopustiti da se naša svetinja koristi za političke igre. Mi smo narod koji je preživio stoljeća progona i pokušaja uništenja, i preživjet ćemo i ovo vrijeme kušnje, ako ostanemo vjerni Bogu i Domovini.
Neka nam je Bog na pomoći, a sveti Nikola, zaštitnik naših obitelji, neka nas čuva od svih zala ovoga svijeta.