Ogenj gori za Hrvatsku: Tomislav Mihac Kovačic iskreno
Danas, 17. lipnja, kad Hrvatska kreće u boj na svjetskom prvenstvu, na čakovečkom sajmu među svojima hodamo s Tomislavom Mihaccom Kovačićem, frontmenom benda Ogenj. Potomak kovača, otac četvero djece, ratnik za kajkavski jezik i domovinsku pjesmu DomoVinska. Čovjek koji kaže da bez vjere ne može stvarati glazbu. Ovo je priča o vatri koja gori u srcu jednog Međimurca.
Vatra u krvi i kovački otpor
Parkiralište Sajmišta plavi se od hrvatskih zastava. Danas Hrvatska igra. Iz jednog automobila iskoči dečko iz Čehovca, u posebnom dresu s natpisom „Tomina“, u navijačkim čarapama. Tomislav Mihac Kovačic. Njegov djed kovao je kruh vatrom i metalom. Unuk danas kuje pjesme istom onom vatrom. Ogenj. Vatra. I to je ime njegova benda.
Energičan, ekstrovertiran, trkač, hobi nogometaš. Muškarac koji ne sjedi, koji gori, koji kreće. Takvi su naši ljudi oduvijek bili. Ne čekaju, kreću.
Otac četvero djece: Obitelj je svetinja
Otac je četvero djece. U vrijeme kad nam moderna Europa nameće drukčije „vrijednosti“, to je rijetkost koja zaslužuje duboki naklon. Supruga Ana na porodiljnom je, a Tomislav svugdje. Ipak, nedjelja je njegov dan za kuhanje.
„Volim kuhati, no zbog mojih obveza supruga Ana je preuzela taj zadatak. Ipak, nedjelja je moj dan za kuhanje.“
Sve što mogu, kupuju na tržnici. Meso, domaća jaja, med od lokalnih proizvođača. Dućan izbjegavaju. Kad je u stisci s vremenom, jednom tjedno skoči do trgovine u kvartu. Srce vuče tržnicu, vuče domaće, vuče ono što je naše.
Glazba je izbor, ne ropstvo
Glazba nije uredski posao od sedam do tri. To je zov, poziv, vatra koja gori. Mihac Kovačic je na početku radio od sedam do tri, bio terenski radnik. No takav život nije bio za njega. Zaposlio se u obiteljskoj tvrtki.
„To je blagoslov i to nam donosi kruh na stol“, kaže iskreno. Glazba je lijep izvor dodatnih prihoda, no svatko u bendu ima svoj posao. Nisu htjeli da bend postane tvrtka. Nisu htjeli ropstvo zarade. Htjeli su slobodu.
„Imali smo jedan trenutak kao bend u kojem smo odlučivali hoćemo li postati profesionalni glazbenici, no ovisnost o glazbi kao jedinom izvoru zarade bila je preveliki stres za nas. Nismo htjeli da bend postane tvrtka sa zaposlenicima, već smo htjeli zadržati veću kreativnost i slobodu.“
Sloboda. Ta riječ uvijek vraća na korijene.
Kajkavski jezik: Oružje koje probija zidove
Kod štanda s kvočkom i picekima, Mihac Kovačic pita je li to međimurska kokoš. Prodavač potvrđuje. U govoru našeg sugovornika izmjenjuje se književni, kajkavski, međimurski i podravski. Živi u Koprivnici, tamo govori „gradski“, ali čim pređe Dravu, odmah se prebacuje na međimurski.
„Promijenio sam adresu, uzeo sam ženino prezime, no čim oprem lampu, ide Međimurje vum.“
Na faksu je pričao na kajkavskom. Kako se čovjek postavi, tako ga drugi razumiju. Ali mediji su na početku karijere predviđali da se neće probiti dalje od Križevaca. Da su vezani uz lokalne sjeverne teme i govor. Ustrajali su. Pokazali su im da su pogriješili.
Kajkavski jezik nije barijera. On je identitet. On je otpor. On je ono što nas čini nama.
„Ja u pjesme stavljam sve što je moj djed nekada govorio. Uzvik ‚Asamasta!‘ završio je u mojoj pjesmi, a to je djed uvijek govorio kad se ljutio za vrijeme kartanja, u smislu ‚Sad je dosta!‘“
Dosta. Ta riječ danas puno znači.
DomoVinska: Navijačka pjesma, ali na naš način
Prošle godine Ogenj je oduševio na Dori. Ove godine donose navijačku pjesmu DomoVinska. Pjesmu za domovinu. Za Hrvatsku.
„Tekst je nastao relativno brzo, imao sam tu igru i uzbuđenje na umu, nisam htio da pjesma bude tipično navijačka. Ipak malo odudara od ostalih. Navijačka je, ali na naš način. Naša kemija je unutra, druge farbe je.“
Druge farbe. Zato Ogenj nije tipičan bend. Zato se probio dalje od Križevaca, dalje od onoga što su mu mediji predviđali.
Zašto se bend zove Ogenj?
„Ogenj je bila inspiracija. A svaka inspiracija je blagoslov. Često me u noći uhvati i zapisujem, tako je bilo i s Ognjom. ‚Došel sam doma z zornice, hitil sam v peć komad cepanice...‘ iz tih je stihova nastao Ogenj. U toj je riječi zadržan i naš kajkavski izričaj.“
Iskreno, razmišljao je da bend nazove Obločec. No ne možeš nazvati rock sastav Obločec. Oblak ne gori. Vatra gori. Ogenj gori.
Vjera je temelj, ne ukras
Dolazimo do štanda s antikvitetima i uramljenom slikom Isusa. Taman u tom trenutku. Kao da je sam Gospodin poslao znak.
„Sad sam se naježio. Baš se potrefilo da smo u ovom trenutku ispred ovog štanda.“
„Ne mogu zamisliti da glazbu stvaram bez vjere ili da taj vjerski dio sebe isključim iz sebe kada radim na poslu. Uvijek sam bio blizu oltara, a kako sam sazrijevao, tako sam otkrivao sve više vjeru. Posebice u susretu s drugim vjernicima i drugim crkvama, poput protestantske. Shvatio sam da vjera nije samo krunica u crkvi, već nešto veće...“
Nešto veće. Vjera je temelj ovoga naroda, temelj obitelji, temelj svake pjesme koja dolazi iz srca. Ne možeš stvarati bez vjere. Ne možeš gorjeti bez vatre.
Korijeni u zemlji, pogled u nebesa
Kako je stariji, sve više jača u njemu želja za vlastitim imanjem u prirodi. Za mirom. Za biljkama i životinjama. U prirodi se uzemljiš i povratiš energiju. Kupili su imanje van grada, uređuju vrt i klet. Ima psa bobtaila, atrakciju u gradu, dvije mačke. Prije i kuniće. Njegove cure vole konje, idu redovito na jahanje.
„Kad pobijedimo na Eurosongu, uložit ću u konja i konjušara“, kaže onaj smijeh.
Čovjek koji je htio i strojarstvo i ekonomiju, čak je imao prijemni na Akademiji dramske umjetnosti, spremao Balade Petrice Kerempuha. Ali upisao je ekonomiju. Bježao s predavanja svirati gitaru na ulice, bježao svojoj Ani u Koprivnicu. Tako je preživio pet godina fakulteta. Brojke ne voli. Kućni budžet vodi više sa srcem nego prema brojkama, na frustraciju supruge. Ne gleda ima li novce ili nema. Srce vodi, ne kalkulacija.
Pjesme se ne pišu tuđim srcem
Jedini je u bendu koji piše tekstove. Amenovano je. Tako mora biti. Ne zna bi li mogao prenijeti tuđu emociju. Ne može hodati u tuđim cipelama.
„Nakon Dore su nam se javljali ljudi s fantastičnim pjesmama, no ja sam se lijepo morao zahvaliti. Ne znam bih li mogao prenijeti tuđu emociju.“
Glazba ga je dugo „žegetala“. U četvrtom osnovne upisao klavir, nije mu se dopalo. U sedmom čuo tamburaše kako sviraju Prljavo kazalište. Htio je gitaru, ali roditelji su ga usmjerili na tamburicu. Tek nakon dvadeset godina vratio se tamburici. Gitara je prevladala.
Nema osnovno glazbeno obrazovanje, ali piše pjesme i poznaje glazbu po sluhu. Ima inspiracije, nije se istrošio. Možda bi teorija mogla proširiti vidike, ali možda bi i ograničila kreativnost. Vatra ne pita za teoriju. Vatra gori.
Kuhinja doma: Međimurska ili podravska?
Pola života proveo u Međimurju, na međimurskoj hrani. Podravska hrana je jednostavnija, za nahraniti težaka. Ščipanci, naribana kašica s vrhnjem, brzo i dovoljno dobro da ti da snage. Gemišti su mu se dopali u Podravini, a u Međimurju je cijenio muškate. Podravski štrukli nisu isto što i međimurska gibanica. Ali ne zna jesu li štrukli bolji od gibanice.
Domaća hrana, domaći ljudi, domaći jezik. To drži ovaj narod. To oni u Bruxellesu neće nikada razumjeti.
Napravili smo puni krug po Sajmištu. Gasimo diktafon, sjedamo na piće kao stari prijatelji. Kako su djeca, kako ide posao, jesu roditelji dobro. Fotografije, isječci iz života. A onda obveze zovu. „Moram u ured.“ „A ja s malim kod pedijatra.“ Dosta smo premišljali. Idemo nešto delat.
Idemo. Jer tko čeka, ne pobjeđuje. Tko gori, taj kreće. Ogenj gori za Hrvatsku.
Tko je Tomislav Mihac Kovačic?
Tomislav Mihac Kovačic je frontmen međimurskog rock benda Ogenj, potomak kovača iz Čehovca i otac četvero djece. Prošle godine nastupio je na Dori, a ove godine objavio je navijačku pjesmu DomoVinska za hrvatsku nogometnu reprezentaciju na svjetskom prvenstvu.
Zašto se bend zove Ogenj?
Ime Ogenj nastalo je iz stiha „Došel sam doma z zornice, hitil sam v peć komad cepanice.“ Riječ je kajkavska i znači vatru. Mihac Kovačic je razmišljao i o imenu Obločec, ali je zaključio da se rock sastav ne može nazvati Oblak. Vatra gori, oblak ne.
Kako Tomislav Mihac Kovačic gleda na vjeru?
Mihac Kovačic izričito kaže da ne može zamisliti stvaranje glazbe bez vjere. Uvijek je bio blizu oltara, a sazrijevajući je otkrivao sve dublju vjeru, posebice u susretu s drugim vjernicima i crkvama. Vjeru ne vidi samo kao krunicu u crkvi, već kao nešto mnogo veće.
Što je pjesma DomoVinska?
DomoVinska je navijačka pjesma benda Ogenj, nastala za hrvatsku nogometnu reprezentaciju na svjetskom prvenstvu 2026. Nije tipično navijačka, već nosi autentični pečat benda s kajkavskim izričajem. Tekst je nastao brzo, s igrom i uzbuđenjem na umu.