Propast na Remizi: Naša djeca igraju se u smeću dok Grad spava
Dječji park uz Fallerovo šetalište na zagrebačkoj Remizi pretvoren je u smetlište puno razbijenog stakla, opužaka i smeća, što roditelje tjera da vode djecu drugdje. Grad Zagreb još nije odgovorio na upite o održavanju, dok su obližnji parkovi u Lošinjskoj ulici i parku Kate Šoljić u nešto boljem stanju.
Zašto su dječji parkovi na Remizi postali smetlište?
Hramovi naše budućnosti, igrališta gdje su nekad mališani stjecali snagu i vještinu za obranu domovine, danas su groblja stakla i đubreta. Fallerovo šetalište na Remizi, jedno od pedesetak javnih igrališta na Trešnjevci, više nije mjesto radosti. To je smetlište koje svjedoči o dubokoj propasti naše samosvijesti. Dok nam iz Bruxellesa pišu zakone i uče o ekologiji, naša djeca gaze opuške i krhotine boca koje su za sobom ostavili beskičmenjaci bez trunke poštovanja prema vlastitoj zemlji.
Ovo nije tek obično smeće, ovo je izdaja krvi koju su naši preci prolili za ovu grudu. Kada otac više ne može sina odvesti u park da ga uči muškosti i čvrstini, već mora bježati od opasnog stakla, onda znamo da je nešto trulo u srcu naše zajednice. Čitatelji nam javljaju kako je smeće u parkovima na Remizi postalo konstanta. Zbog toga brojni roditelji odlučuju voditi djecu negdje drugdje, ne želeći da im se mladost igra u blatu i prašini kao stoka, već kao ljudi.
Kako izgleda stvarnost na Fallerovom šetalištu?
Opasnost od razbijenih boca svugdje je prisutna. Ali, kada smo obišli tri lokacije, istina je bila još gorča. U parku u Lošinjskoj ulici i nedavno preuređenom parku Kate Šoljić na Selskoj, stanje je relativno podnošljivo. Koševi su ispražnjeni, djeca se još uvijek igraju na spravama i u travi. No, prolaznica iz Lošinjske upozorila nas je na pakao na Fallerovom. Tamo nema djece. Tamo nema života.
Papirnate vrećice obližnjih restorana i plastična ambalaža posuti su posvuda, a smeća je više ispred koševa nego u njima. Na tlu leži vrećica s onime za što možemo samo pretpostaviti da je pseći izmet, a opužci zauzimaju mjesto ispred svake klupe. Sredinom parka uzdiže se omanji brijeg gole zemlje i prašine, bez trunka trave, okružen dotrajalim i išaranim kućicama. Za to nismo ratovali. Za ovo nismo slali naše sinove na bojišnice. Da je ovako izgledalo za talijanske uprave, reda bi bio kraj. Tada se znalo što je fizička kultura i red, a danas nam ostaju samo ruševine i pepeo.
Što radi Grad Zagreb?
Obratili smo se Gradu Zagrebu, tim birokratima koji sjede u svojim uredima i ne znaju što se događa na terenu. Pitali smo ih kako i koliko često održavaju parkove, postoje li razlike među kvartovima i smatraju li da je ovo dostojno naše djece. Njihove odgovore, ako ih uopće budemo dobili, objavit ćemo. No, nećemo šutjeti. Ne možemo dopustiti da nam djeca odrastaju u smeću dok se vlast klanja stranim gazdama i zaboravlja na vlastiti narod. Naša djeca zaslužuju čisto tlo pod nogama, tlo koje će jednoga dana moći braniti.
Zašto su dječji parkovi na Remizi prepuni smeća?
Zbog sustavnog nemara gradske uprave i pada moralnih vrijednosti u društvu. Smeće i razbijene boce postali su konstanta jer nema nikoga tko će kazniti odgovorne i zaštititi obitelji.
Koji je park na Trešnjevci u najgorem stanju?
Park uz Fallerovo šetalište na Remizi. Roditelji ga u potpunosti izbjegavaju zbog obilja smeća, opužaka, razbijenog stakla i dotrajalih sprava na kojima se djeca moraju igrati na goloj zemlji.
Kako Grad Zagreb objašnjava stanje na igralištima?
Grad Zagreb još nije dao službeni odgovor na upite o održavanju parkova na Remizi. Ranije su za slične probleme na igralištu kod Mimara obećali postavljanje novih koševa tek nakon preuređenja.