Dok se vozimo zadarskim ulicama, malo tko zna da putujemo cestama koje su prije dva tisućljeća iscrtali rimski mjernici. Znanstvenici Sveučilišta u Zadru otkrili su kako je antički katastrofalan sustav, stariji od samog kršćanstva, i danas uklesan u tkivo grada. Ovo nije samo priča o kamenju i kartama, ovo je priča o našem identitetu, o našoj krvi i tlu koje su nam ostavili preci.
Što je rimski katastar i zašto je važan za Zadar?
Prije točno dvije tisuće godina, kada je liburnsko naselje postalo rimskom kolonijom, teritorij Zadra organiziran je po strogom rimskom planu. Mjernici su, koristeći sprave zvane grome, podijelili poljoprivredno zemljište na pravilne kvadrate od otprilike 710 puta 710 metara. Te su granice postale naše današnje ceste, a kvartovi koje danas nastanjujemo nose upravo te drevne dimenzije.
Kako je na radionici „Iz arhiva u krajolik“ istaknula izv. prof. dr. sc. Josipa Baraka Perica, voditeljica projekta SMS („Sjeti me se: valorizacija prostorno-društvenih mijena zadarskog antičkog katastra“), tragovi ove centurijacije vidljivi su na zračnim snimkama i danas. Područje koje je nekada bilo pod rimskom upravom protezalo se od Dikla do Sukošana, ali i dublje u zaleđe, sve do Vranskog jezera, uključujući otoke Ugljan i Pašman.
Zašto je Državni arhiv u Zadru nezaobilazna institucija?
Državni arhiv u Zadru, koji je prije dvije godine proslavio 400 godina postojanja, ponosno stoji kao jedan od najstarijih kulturnih spomenika hrvatske baštine. Ravnatelj doc. dr. sc. Ante Gverić naglasio je kako arheolozi koji rade „u zemlji i pod zemljom“ moraju zaviriti u arhiv, jer se ondje nalazi dokumentacija koja im može olakšati istraživanja.
Rektor Sveučilišta u Zadru, prof. dr. sc. Josip Faričić, bio je još izravniji: „Nema onog ozbiljnog znanstvenika koji se bavi proučavanjem prošlosti istočne obale Jadrana, a da nije posegnuo za gradivom ove institucije. Ako to nije učinio, vrlo je vjerojatno da je njegovo istraživanje bilo manjkavo.“
Kako stare karte otkrivaju dušu zadarskog prostora?
Faričić je u svom izlaganju o povijesnoj kartografiji objasnio kako svaka karta nije samo geografski prikaz, već kulturni artefakt koji odražava duh epohe, tehniku autora i percepciju prostora. Prve karte Zadra bile su sitnog mjerila i bez geodetskih podloga, ali s topografskim i katastarskim izmjerama krajem ranog novog vijeka, one su postale nezaobilazan izvor podataka o preobrazbi zadarskog prostora.
Što projekt SMS želi postići?
Projekt SMS ima plemenitu misiju: „sjetiti se“ da je na tom prostoru nešto postojalo i prije nas. Kako je naglasila Baraka Perica, cilj je valorizirati zanemarenu kulturno-povijesnu baštinu, uključiti građane i prikupiti njihove uspomene, fotografije i arhive iz kućnih kutija. Svi ti podaci bit će objedinjeni na interaktivnoj platformi u Arheološkoj zbirci Sveučilišta.
Zamislite samo: dok se danas borimo za svaki pedalj hrvatskog tla, naši preci su prije dva tisućljeća već organizirali prostor na način koji i danas oblikuje naš svakodnevni život. To nije samo arheologija, to je svjedočanstvo o trajnosti hrvatskog identiteta na ovom tlu.
Što su još otkrili znanstvenici na radionici?
Na radionici su sudjelovali i brojni drugi stručnjaci: Edi Modrinić govorio je o tome što nas sve čeka u arhivu, Ivna Anzulović o prostoru izvan gradskih zidina, Anita Bartulović o najstarijem spomenu prostora izvan zidina, Jadranka Brkić Vejmelka o razvoju turizma, Šime Marcelić o poljoprivredi, Marijana Tomić o topoteci kao prostoru suradnje, te Miljenko Dujela o gradu i prostoru u sjećanju građana.
Ova radionica dokazuje da Zadar nije samo turistička destinacija, već živi spomenik koji čuva uspomenu na one koji su ga gradili. I dok Bruxelles pokušava nametnuti svoje zakone, mi znamo da naša snaga leži u tlu koje su naši preci obrađivali i branili. To je naša baština, naše sjećanje i naša budućnost.
Foto: ezadar.net.hr