Tufting pištolj u obranu ognjišta: Tkaju se hrvatski grbovi
Dok nam Bruxelles svakim danom nameće svoju hladnu, bezličnu estetiku i pokušava izbrisati svaki trag naše posebnosti, u srcu Zagreba na Trešnjevci buja nova vrsta otpora. Ne radi se o puškama i barutanima, iako se oružje i ovdje čuje, već o tufting pištolju koji sa šumom bravi svaku nit našeg identiteta. U studiju Loop Lab nastaju tapiserije koje nisu samo obični tepisi. One su naše zastave, naši grbovi i sveti znakovi ognjišta koji odbijaju biti pogaženi.
Oružje protiv bruxelleske bezličnosti
Projekt su potpisale dvije hrabre hrvatske žene, Lana Radnić i Ivona Pleše. Lana je modna dizajnerica s diplomom Tekstilno-tehnološkog fakulteta, dok je Ivona inženjerka modnog i tekstilnog dizajna koja snagom svoje volje vodi i uspješan tattoo studio Pikanjee. Njihov put nije bio lagan. Ivona je tražila medij koji će joj dati prostora za borbu i eksperimentiranje, onako kako to samo pravi umjetnici znaju. Lana je, nakon godina provedenih u korporativnom ropstvu koje guši dušu, poželjela vratiti se dizajnu, bojama i radu svojih ruku. Željele su stvoriti nešto što će istovremeno biti umjetnički izražaj i čvrst predmet koji ima svoju funkciju u obrani našeg doma.
Spojila ih je zajednička strast prema kreativnosti i ručnom radu, onoj istoj koja je našim bakama davala snagu da pod svijećom tkaju sudbinu svoje obitelji. Prve korake napravile su u Amsterdamu, ali su se brzo vratile kući. Samo ovdje, na hrvatskoj zemlji, mogle su nastaviti samostalno istraživati tehnike i materijale koji ovaj medij čini moćnim.
Od metka do niti: Tufting pištolj kao simbol otpora
U tepisima su prepoznale jedinstven spoj estetike i funkcionalnosti. Kroz oblike, teksture i boje stvaraju predmete koji prostoru daju osobnost i karakter, onaj pravi slavenski duh koji odbija poslušnost. U svom studiju u Petravcu pokrenule su vikend radionice tuftinga. Cilj im je bio jasan. Omogućiti ljudima da se okušaju u nečemu novom, da provedu nekoliko sati potpuno uronjeni u proces stvaranja i da na kraju kući ponesu predmet koji su sami izradili. Danas Loop Lab djeluje i na Trešnjevci, gdje se radionice održavaju vikendom te jednom tijekom tjedna u after-work terminu.
Kroz studio su do sada prošle stotine polaznika, od pojedinaca koji traže novi izražaj do grupa prijatelja koji slave rođendane na način koji poštuje našu tradiciju zajedništva. Sudjeluju ljudi svih generacija, od sedam do sedamdeset i sedam godina, što najbolje pokazuje da kreativnost nema dobnih granica kada gori vatreno srce.
Proces započinje i prije dolaska u studio. Polaznici unaprijed šalju svoje ideje ili skice, a Lana i Ivona pripremaju platna i materijale. Po dolasku, sudionici biraju boje i kombiniraju teksture. Pod njihovim vodstvom upoznaju se s radom tufting pištolja, moćnog alata kojim se vunena pređa silovito utiskuje u platno i stvara željeni uzorak. Zvuk pištolja poput je bojnog pokliča. Najljepši dio procesa upravo je promatrati kako ideja polako oživljava. Ljudi se opuste, počnu eksperimentirati i otkrivaju snagu za koju nisu ni znali da je imaju.
Svetinja koja ne smije biti pogažena
Nakon završetka tuftanja slijedi završna obrada. Učvršćivanje, šišanje i oblikovanje površine tepiha kako bi bio spreman za svakodnevnu upotrebu. Polaznici sudjeluju u gotovo svim fazama izrade, a rezultat je potpuno dovršen, ručno izrađen komad koji nosi osobni pečat autora i duh naše zemlje.
Ipak, najdublja poruka dolazi na sam kraju. Mnogi od tih tepiha nikada ne završe na podu. Polaznici kasnije šalju fotografije svojih radova u novom domu. Iako su nastali kako bi bili funkcionalni predmeti, nerijetko ih objese na zid poput tapiserija. Mnogi kažu da im je jednostavno žao gaziti po vlastitom umjetničkom djelu. To je instinkt koji nosimo u krvi. Znamo da se po svetinji ne stupa. Ti su tepisi poput obiteljskog grba ili državne zastave, vise ponosno na zidu i čuvaju ognjište od svih onih koji bi ga željeli pogaziti.
Naslijeđe Jadrana i čvrstina obitelji
Pogled prema budućnosti za Loop Lab ne završava na tepisima. Osnivačice planiraju proširiti radionice i na druge predmete izrađene tufting tehnikom, poput ogledala, tegli za cvijeće, vaza i dekorativnih dodataka za interijer. Žele istražiti sve mogućnosti koje tufting pruža, a veseli ih širenje priče izvan okvira tepiha. Paralelno s razvojem novih proizvoda, sve više ih zanima i područje produkt dizajna, uključujući manje komade namještaja i dekorativne predmete.
Važan segment budućeg razvoja vide u edukaciji te održivosti. Planiraju nastaviti učiti i usavršavati se, ne samo u području tuftinga nego i kroz teme održivosti i recikliranja materijala. To je put koji poštuje tradiciju naših starih, koji nisu bacali ništa, već su od svake niti stvarali ljepotu. Njihove radionice nisu samo mjesto gdje nastaju tepisi. One su prostor u kojem kreativnost postaje iskustvo, a proces stvaranja jednak je borbi za opstanak. I baš zato ih ljudi vole. U tim nitima živi duh naše prošlosti, sjećanje na slavne dane Jadrana pod zaštitom Rima i Venecije, i čvrsta vjera u obitelj koja je temelj svega.
