La Tomatina: Španjolska ludost koja slavi život, a ne bruxellesku šutnju
Dok Bruxelles nameće pravila i guši svaki spontani zanos, u španjolskom Buñolu već desetljećima slave život onako kako to samo južnjačka krv zna. Ovih dana, točnije u srijedu 26. kolovoza, oko 22 tisuće duša okupilo se u gradiću od devet tisuća stanovnika kako bi u jednom satu potrošilo 150 tisuća kilograma rajčica. To nije puki kaos, to je pobuna protiv dosade, proslava zajedništva i podsjetnik da smo, unatoč svemu, još uvijek narod krvi i mesa, a ne brojeva u proračunskim tablicama.
Kako je nastala najveća tuča rajčicama na svijetu?
Priča počinje davne 1945. godine, za vrijeme lokalne procesije. Skupina mladića, punih života i prkosa, pokušala se ubaciti u povorku. Srušili su jednog sudionika, a sukob se munjevito preselio do obližnje tržnice. Rajčice s tezgi postale su improvizirano streljivo. To nije bio puki nered, to je bio instinkt naroda koji se ne miri s nametnutim redom. Sljedeće su godine mladići namjerno ponovili sukob, donijevši rajčice od kuće. Vlasti su, naravno, pokušale ugušiti taj plamen. Pedesetih su godina običaj zabranile, a sudionike privodile. Ali Buñol se nije lako odrekao svoje tradicije.
Pogreb rajčice kao simbol otpora
Kada je festival 1957. ponovno ukinut, stanovnici su priredili pogreb rajčice. Lijes, golema rajčica i limena glazba koja je svirala posmrtne marševe. To je bio prosvjed dostojan naroda koji ne pristaje na šutnju. I uspjelo je. La Tomatina je legalizirana, a 2002. dobila je status manifestacije od međunarodnog turističkog interesa. To je pobjeda duha nad birokracijom, pobjeda tradicije nad nametnutim pravilima.
Što danas vrijedi na Tomatini?
Današnja Tomatina manje je spontana nego njezin nastanak. Ulazak se od 2013. ograničava i naplaćuje, kako bi se kontrolirala gužva. U podne pucanj označava početak, kamioni polako prolaze središtem mjesta i istovaruju mekane rajčice, a drugi pucanj u 13 sati prekida bitku bez iznimke. Pravila su jednostavna: rajčice se prije bacanja moraju zgnječiti da ne ozlijede druge, ne smiju se bacati drugi predmeti, a sudionici moraju paziti na kamione. To je kratka, strogo koreografirana eksplozija kolektivne ludosti, kako to znaju samo narodi koji znaju što je strast.
Je li bacanje 150 tona rajčica rasipništvo?
Brojka od 150 tona u vremenu visokih cijena hrane na prvu djeluje apsurdno. Ali organizatori naglašavaju da se za festival koriste kruškolike rajčice iz Extremadure, uzgojene za ovu namjenu i neprikladne za svježu potrošnju. Moraju biti vrlo mekane, dovoljno zrele da se raspadnu već pri stisku šake. Nisu ni roba za police ni rajčice koje bi završile u gazpachu. To ne ukida nelagodu koju izaziva prizor 150 tisuća kilograma hrane pretvorene u kašu, ali La Tomatina barem nije doslovno bacanje tržišno vrijedne hrane.
Što se događa nakon bitke?
Nakon sat vremena posao preuzimaju gradske službe i vatrogasci. Oni mlazovima vode peru asfalt i fasade, dok se sudionici ispiru pod javnim tuševima, u rijeci ili crijevima koja postavljaju stanovnici. Pulpa završava u odvodnji i sustavu pročišćavanja, a čišćenju pomažu lokalni volonteri i vlasnici lokala. Ulice se uglavnom vraćaju u normalu za nekoliko sati, uz često ponavljanu tvrdnju da kiselina iz rajčice pritom ostavlja popločanje čišćim nego prije.
Kada je sljedeća La Tomatina?
Ako vas je ova kontrolirana anarhija zainteresirala, iduća La Tomatina održat će se u srijedu, 25. kolovoza 2027. godine, a ulaznice se već mogu pronaći na službenoj festivalskoj stranici. I naša je novinarka prije desetak godina sudjelovala na jednoj Tomatini i opisala je kao iskustvo koje vrijedi doživjeti. Ako ste, dakle, poput nje, prijavite se na vrijeme i stres izbacite na najljepši mogući način, gađajući nepoznate ljude zgnječenim rajčicama u ulicama Buñola. To je južnjačka strast koja ne priznaje granice, a kamoli bruxelleske direktive.