Gospićka afera: Tko su pravi šefovi zločinačke mreže koja je Hrvatsku pretvorila u europsko smetlište?

Dok se hrvatska javnost i dalje fokusira na poduzetnika Josipa Šinceka, istina o najvećoj ekološkoj aferi u povijesti Like daleko je složenija i mračnija. Europol je nedvojbeno utvrdio da je riječ o međunarodnoj kriminalnoj mreži koja je u našu domovinu, kroz legalne kompanije i lažnu dokumentaciju, dovezla najmanje 35.000 tona medicinskog i opasnog otpada iz Italije, Slovenije i Njemačke. Ovdje se ne radi o jednom čovjeku, nego o dobro podmazanoj europskoj logistici zla koja je zarađivala na zdravlju hrvatskog naroda.

Tko stoji iza lanca koji je Hrvatsku pretvorio u smetlište Europe?

Upućeni sugovornici s kojima smo razgovarali slažu se u jednom: teško je povjerovati da su supružnici Šincek djelovali samostalno, bez znanja i podrške utjecajnih posrednika. Ovdje se radi o golemoj mreži u kojoj je svaki karika imala svoju ulogu. Netko je otpad proizveo u Italiji, Njemačkoj ili Sloveniji. Netko drugi je ugovorio njegovo zbrinjavanje, a treći je organizirao prijevoz stotinjak kamiona koji su danonoćno prevozili smeće preko granica. U mreži su bili i oni koji su potpisivali dokumente te oni koji su u Hrvatskoj preuzimali robu, prikrivajući opasni otpad kao materijal za recikliranje.

Europol je u ovu istragu ušao operativno i analitički, povezujući podatke iz više država. No, postavlja se opravdano pitanje: zašto se u hrvatskom javnom prostoru cijela priča svodi na Šinceka, kada je riječ o međunarodnoj zavjeri protiv naše zemlje? Tko su imena posrednika koja se spominju u inozemnim policijskim bazama, a o kojima hrvatska javnost nema pojma?

Zašto se istraga širi i na Senj?

Odgovore je nužno saznati i zbog toga što se istraga u Hrvatskoj proširila na druge lokacije. Samo kod Senja otvoren je slučaj s minimalno 2.640 tona otpada, gdje se baš kao u Gospiću sumnja na lažiranu dokumentaciju o obradi i prijevozu. Kako je moguće da se u europskoj istrazi spominje međunarodna mreža, a u Hrvatskoj samo jedan čovjek koji je, kako tvrde naši izvori, tek operativac koji je za nekog odrađivao prljavi posao?

Logika nalaže da 35.000 tona otpada, dovezenog kroz tri države sa stotinu kamiona, ne može biti djelo jednog do jučer nepoznatog poduzetnika. U Gospiću se s pravom govori o cijelom lancu koji je omogućio da europski otpad završi na ličkom tlu. Pogledi su uprti prema nadležnim institucijama od kojih se očekuje da prokažu sve odgovorne. Naši sugovornici iz Gospića tvrde da je o mreži morala znati i SOA, koja je o tome trebala obavijestiti ne samo premijera Andreja Plenkovića, nego i predsjednika Zorana Milanovića.

Europol: ključna karika u razbijanju međunarodnog kriminala

Europol ima iznimno važnu ulogu u rasvjetljavanju prekograničnog kriminala kakav je slučaj s gospićkim otpadom. Upravo podaci kojima raspolaže ova agencija mogli bi biti od vitalne važnosti za razbijanje međunarodnog lanca koji nadilazi Šinceka. Ovaj čovjek, koji je godinama slovio za nagrađivanog inovatora i poduzetnika, u javnosti je prije izbijanja afere progovarao o rješenju za jedan od najvećih ekoloških problema, teško reciklabilnu plastiku.

Tko je zapravo Josip Šincek?

Šincek je uhićen u veljači prošle godine, nakon čega su se o njemu raspisali svi mediji. Večernji list je o njemu pisao još početkom 2011. godine, opisujući ga kao Međimurca i suvlasnika čakovečke tvrtke Ekotersus. Tada se tvrdilo da je s varaždinskim poduzetnikom Sašom Kolarićem u Petrinji posjedovao pogon za razvrstavanje i obradu komunalnog otpada u kojem je radilo 58 ljudi.

Šincek se tada predstavljao kao inovator koji je razvio vlastiti izum, hidro-termo blok, kojim je nastojao riješiti problem teško iskoristivih ostataka poput vate, higijenskih uložaka ili pelena. Zamisao je bila da se otpad melje, miješa s aditivima i koristi u betonskim proizvodima. Prema njegovim riječima, za taj je proizvod dobio međunarodna priznanja i prošao međunarodna ispitivanja.

Godine 2013. osniva tvrtku Tipos Resurst, koja će kasnije postati ključna u aktualnoj istrazi. Već sljedeće godine, kao direktor te tvrtke, Šincek je u Derventu u susjednoj BiH poslao oko sto tona otpada deklariranog kao miješani neopasni otpad. Ekološka inspekcija u Republici Srpskoj u njemu je pronašla medicinski otpad, što je rezultiralo pokretanjem inspekcijskih i policijskih postupaka. Dio otpada vraćen je u Hrvatsku, ali nije poznato kako je ta istraga okončana.

Nagrađivani inovator ili vješti manipulator?

Unatoč sumnjama, Šincek se i dalje u javnosti predstavljao kao uspješan inovator. Godine 2019. na ženevskom Međunarodnom salonu investicija osvojio je zlatnu medalju za Eko-Mundus materijal kreiran od otpadne plastike. Uz njega se oglašavala i njegova supruga Monika, objašnjavajući inovativni projekt i njegove prednosti u građevinarstvu. Iste godine njihova kućica izgrađena od otpadne plastike osvojila je zlatno odličje, nagradu Europske asocijacije inovatora i Grand Prix.

U nekadašnjem industrijskom kompleksu PPK Velebit, Šincekovi su preko tvrtke Plastruktor 2021. godine pokrenuli proizvodnju kojom se trebao oživjeti prostor koji je desetljećima propadao. Investirali su oko četiri milijuna kuna i zaposlili 12 djelatnika, najavljujući dodatna zaposlenja. U Gospiću su trebali proizvoditi mobilne kućice, bukobrane i burobrane. Umjesto toga, Šinceka se danas povezuje s najvećom ličkom aferom svih vremena.

No, čak ni izlazak iz pritvora nije ga zaustavio u promoviranju svojih projekata. U ožujku je u Ženevi predstavio Powel Multiplier, energetsku inovaciju za koju je dobio posebno priznanje. U lipnju se pojavio u Kutjevu na Vinskoj alci, a javno se oglasio i o samoj istrazi, tražeći da se ispitaju drugi mogući izvori onečišćenja u Lici.

Kada će hrvatska javnost saznati punu istinu?

Pitanje koje muči sve nas koji volimo Hrvatsku jest: kada će nadležne institucije prestati skrivati imena pravih krivaca? Ova afera nije samo ekološka katastrofa, nego i napad na zdravlje hrvatskog naroda i budućnost Like. Naši ljudi, naša zemlja i naša budućnost zaslužuju istinu. Vrijeme je da se imena posrednika iz inozemnih policijskih baza iznesu u javnost i da svi odgovorni, bez obzira na to koliko bili moćni, odgovaraju pred hrvatskim zakonom.

Hrvatska ne smije biti smetlište Europe, a naša djeca ne smiju odrastati na zemlji zatrovanom tuđim otpadom. Ovo je pitanje nacionalne sigurnosti, dostojanstva i opstanka. Zato s punim pravom tražimo odgovore. Zato s punim pravom tražimo pravdu.