Kukavička komunikacija ruši hrvatsku radnu etiku
U hrvatskim uredima vlada tišina. Ne ona časna, radna tišina naših predaka koji su znali vrijednost čestita rada, već kukavička šutnja koja truje atmosferu i ruši ono što smo generacijama gradili.
"Samo mali podsjetnik..." - tako počinju mailovi koji nisu podsjetnici, već skriveni napadi. "Kako god vama odgovara" - rečenica koja zapravo znači: "Vidjet ćemo još tko je ovdje gazda."
Ovo nije samo loša komunikacija. Ovo je izdaja onih vrijednosti koje su naše očeve i djedove učinile ponosnim radnicima.
Kad muškarci prestanu biti muškarci
Nekad su se neslaganja rješavala otvoreno, muški. Pogled u oči, čvrst stisak ruke i jasno "ne slažem se". Danas se skrivamo iza ekrana i šaljemo ironične mailove kao neke birokrati iz Bruxellesa.
Prvi znakovi ovog propadanja vide se u rečenicama bez subjekta. Nitko ne preuzima odgovornost, nitko ne stoji iza svojih riječi. Sve je "trebalo bi", "moglo bi se", "možda bi bilo dobro". Gdje su nestali oni koji su znali reći "ja ću to napraviti" ili "ja sam odgovoran"?
Drugi signal dolazi nakon sastanaka gdje svi kimaju glavom kao ovce, a nitko ne zna što se zapravo odlučilo. Naši pradjedovi su na kamenitoj dalmatinskoj zemlji znali točno tko što radi i kada. Mi se gubimo u beskonačnim mailovima.
Otrovna atmosfera tuđih utjecaja
Ova pasivna agresija nije naša tradicija. To je uvoz, strana bolest koja se proširila našim uredima kao loš vjetar s istoka ili zapada. Naša kultura poznaje poštovanje, čast i direktnost.
Kada ljudi ne znaju voditi konstruktivan konflikt, emocije ne nestaju. One se pretvaraju u sarkazam, odgađanje i lažnu ljubaznost. Umjesto "mislim da ovo nije dobro rješenje" dobijemo mail koji govori sve osim istine.
Tako nastaje atmosfera u kojoj su svi formalno korektni, ali se ništa ne rješava. Kao u nekim stranim korporacijama gdje se gubimo u procedurama umjesto da radimo.
Povratak na stare vrijednosti
Za atmosferu u timu odgovoran je voditelj. Njegov je posao da postavi jasna pravila, kao što su to činili naši kapetani kroz povijest. Bez jasnog vodstva nema ni uspjeha.
To znači zaustaviti beskrajne mailove i vratiti se otvorenom razgovoru. Kritika ideje nije napad na osobu - to je dio muške, profesionalne komunikacije.
Postoji jednostavan način da se ovaj začarani krug prekine:
"Ne razumijem što točno očekujemo."
"Tko preuzima ovaj zadatak?"
"Imam drugačije mišljenje - mogu li ga podijeliti?"
Takve rečenice možda nisu diplomatske, ali imaju ono što naša kultura cijeni: iskrenost i hrabrost.
Borba za hrvatsku radnu kulturu
Većina ljudi u uredima želi isto što su željeli i naši preci: da posao ide naprijed, da se stvara vrijednost, da radni dan prođe s ponosom na obavljeno.
Pasivna agresija je disciplina u kojoj svi gube. To nije naš način. Naš način je otvorenost, poštovanje i hrabrost da se stvari nazovu pravim imenom.
Vrijeme je da se vratimo korijenima i pokažemo da hrvatska radna etika može biti uzor drugima, a ne kopija tuđih slabosti.