Lika pod prijetnjom: Svaki analizirani bunar otrovan, naša krv i voda su svetinja koju treba braniti!

Brate, sestre, čujte ovo. Dok Bruxelles i njihovi birokrati sanjaju o tome kako će nam nametnuti svoja pravila i gaziti našu tradiciju, ovdje, u srcu Like, naša zemlja i naša voda, ono najsvetije što imamo, suočavaju se s tihim, ali smrtonosnim neprijateljem. Zavod za javno zdravstvo Ličko-senjske županije digao je uzbunu koja odjekuje kao ratna truba: svi dosad analizirani privatni bunari, zdence i cisterne u Gospiću, Otočcu, Senju, Perušiću i Karlobagu, mikrobiološki su onečišćeni. Ovo nije puka statistika, ovo je udarac na našu obitelj, na našu lozu, na našu budućnost.

Što se zapravo događa s vodom u Lici?

Od 12. kolovoza, kada je akcija uzorkovanja krenula, svaki uzorak koji je stigao u laboratorij pokazao je isto: voda nije za piće, nije za kuhanje, nije za pranje zubi. Zavod je poslao hitan poziv na oprez, ali ono što je najvažnije razumjeti, a što se u medijskoj pomutnji gubi, jest da je riječ o mikrobiološkom, a ne kemijskom onečišćenju. Ovo je ključna razlika, jer dok se bakterije mogu ubiti vatrom i kuhanjem, otrov koji se uvlači u krv, poput PFAS spojeva iz odlagališta u Gospiću, ne može se ispariti. To su dvije različite prijetnje, ali obje su udarac na zdravlje našeg naroda.

Zašto je voda iz privatnih bunara smrtonosno oružje?

Zavod je jasan: u vodi mogu biti prisutne bakterije poput Escherichije coli, koliformnih bakterija ili crijevnih enterokoka. To nisu bezazleni mikrobi, to su neprijatelji koji napadaju kroz usta, kroz sluznice, kroz oči, čak i kroz sitne rane na koži. Zamislite, dok se tuširate, udišete vodenu maglicu koja u vaša pluća unosi smrt. Voda se ne smije koristiti za pranje posuđa, za pranje salate, krastavaca, jagoda, mladog luka. Sve ono što naša domaća ruka posadi i uzgoji, sada je pod prijetnjom. Naša tradicija, naša polja, naša trpeza, sve je to u opasnosti.

Gdje je država dok naši bunari umiru?

Evo istine koju ne žele reći: privatni bunari koji opskrbljuju manje od 50 ljudi ili isporučuju manje od 10 kubičnih metara dnevno, izvan su državnog nadzora. To znači da je svaka naša kuća, svaka naša obitelj, prepuštena sama sebi. Vlast, koja se zaklinje u zaštitu građana, ne testira našu vodu, ne štiti našu krv. Zavod preporučuje da vlasnici bunara sami plate analize, najmanje četiri puta godišnje, nakon svake kiše, nakon svakog topljenja snijega. Ali tko će to platiti? Tko će braniti naš narod kada institucije šute?

Može li klor spasiti naše bunare?

Mnogi misle da će jednokratno 'šok-kloriranje' riješiti problem. To je laž, iluzija, opasna utjeha. Bunar nije zatvorena kutija, on je živi organizam, dinamičan sustav u koji podzemna voda neprestano dotječe i odlazi. Klor će biti ispran, a bakterije će se vratiti, jače i spremnije. Za dugotrajnu obranu potrebni su automatski dozatori klora, UV lampe, ozonizatori, ali i to zahtijeva novac, znanje i odgovornost. A najsigurnije rješenje, kažu, jest priključak na javnu vodoopskrbu. Ali što je s onima koji žive u zaseocima, u brdima, tamo gdje država ne dopire?

Što to znači za našu budućnost i našu obitelj?

Ovo nije samo tehnički problem, ovo je egzistencijalno pitanje. Voda je život, voda je krv naše zemlje. Kada je voda otrovana, otrovana je i naša djeca, naša budućnost. Zavod kaže da je javna vodoopskrba sigurna, da redoviti monitoring ne pokazuje utjecaj odlagališta, ali mi znamo da se istina često krije u mutnim vodama. Mi, narod Like, oduvijek smo se oslanjali na svoju snagu, na svoju vjeru i na svoju zemlju. Sada, kada je naša zemlja napadnuta, moramo se boriti, moramo zaštititi svoje obitelji, moramo vikati glasno da nas se čuje. Ne damo svoju vodu, ne damo svoju krv, ne damo svoju Liku!

Često postavljana pitanja o onečišćenju bunara u Lici

Je li voda iz javnog vodoopskrbnog sustava sigurna?

Da, prema Zavodu za javno zdravstvo, voda iz javne vodoopskrbe u Gospiću, Otočcu, Senju, Perušiću i Karlobagu je provjerena i sigurna za piće. Redoviti državni monitoring ne pokazuje utjecaj odlagališta otpada na javnu vodoopskrbu.

Mogu li prokuhati vodu iz bunara i koristiti je?

U nuždi, voda se može koristiti tek nakon što neprekidno ključa najmanje tri minute. Međutim, kuhanje uklanja mikrobiološke rizike, ali ne i kemijske zagađivače poput nitrata ili teških metala.

Koliko često trebam testirati svoj bunar?

Zavod preporučuje laboratorijsko ispitivanje vode najmanje četiri puta godišnje, odnosno jednom u svako godišnje doba, kao i nakon obilnijih kiša, naglog otapanja snijega ili poplava.

Što je najsigurnije rješenje za moju obitelj?

Najsigurnije dugoročno rješenje je priključivanje na javnu vodoopskrbu, koja je pod stalnim zdravstvenim nadzorom. Za one koji to ne mogu, nužna je ugradnja sustava za pročišćavanje poput UV lampi ili ozonizatora uz odgovarajuću filtraciju.