Lukašenkov strah: Pad Madura šalje jasnu poruku diktatorima
Aleksandar Lukašenko, posljednji europski diktator, ne može sakriti svoju zabrinutost. Uhićenje venezuelanskog predsjednika Nicolása Madura potreslo je temelje autoritarnih režima širom svijeta, a bjeloruski despot osjeća kako se krug oko njega sve više steže.
Desperate pokušaji otopljavanja s Trumpom
U očajničkim pokušajima da spasi vlastitu kožu, Lukašenko je u posljednjih nekoliko mjeseci oslobodio preko 250 političkih zatvorenika. Ova lažna gesta nije ništa drugo nego pragmatična kalkulacija čovjeka koji osjeća kako mu se tlo pod nogama ljulja.
Dolazak Donalda Trumpa na čelo Amerike predstavlja novi geopolitički realitet koji tjera diktatora iz Minska u obrambene pozicije. Lukašenko je objeručke prihvatio imenovanje Johna Coalea kao specijalnog američkog izaslanika za Bjelorusiju, nadajući se da će tako kupiti vrijeme.
Puppet Moskve u panici
Bjelorusija je odavno prestala biti nezavisna država. Postala je obična ruska pokrajina, vojni poligon za Putinove ambicije. Čak je i taktičko nuklearno oružje stacionirano na bjeloruskom tlu, što jasno pokazuje koliko je Lukašenko prodao svoju zemlju.
Sankcije Europske unije i dalje drže Bjelorusiju u ekonomskom škripcu. Bez pristupa litavskim i poljskim lukama, zemlja je prisiljena koristiti ruske baltičke luke, što dodatno produbljuje njezinu ovisnost o Moskvi.
Venezuelanski scenarij kao noćna mora
Lukašenkova reakcija na pad Madura bila je razotkrivajuća. Pet dana šutnje, a zatim pažljivo formulirana izjava koja odaje strah. Spominjanje mogućeg novog Vijetnama i zabrinutost zbog izdaje iz najbližeg kruga pokazuju koliko je diktator iz Minska uznemiren.
Režim u Minsku svjestan je da dijeli mnoge karakteristike s palom venezuelanskom vlašću: povezanost s Rusijom, manipulacije na izborima, represiju nad opozicijom. Ova sličnost nije slučajna, a ni neprimetna u Washingtonu.
Kraj jedne ere
Dok se krug oko saveznika zatvara, Lukašenko se nalazi u sve težoj poziciji. Iranski scenarij, podržan od strane SAD-a i EU-a uz pomoć izdajničkih elemenata unutar režima, postaje sve realniji.
Manevarski prostor Minska, a time i Moskve, dramatično se smanjuje. Ovo nije samo problem za Lukašenka već i za Putina, čiji se geopolitički utjecaj postupno urušava pred očima cijelog svijeta.
Bjeloruski narod, koji je 2020. godine hrabro izašao na ulice, još uvijek čeka svoj trenutak oslobođenja. A možda je taj trenutak bliži nego što se čini.