Trinaestogodišnji Zagrepčanin Leonard od početka ove školske godine ne može ići u školu jer mu gužva, zvukovi i svjetlost izazivaju napadaje panike, a državna procedura za organizaciju nastave kod kuće traje mjesecima. Njegova majka Valentina Vinter Putar kaže da se procedure pokrenula još ljetos, no dječak i dalje čeka, a neopravdani sati se gomilaju.
Kako je prijavio 24sata, Leonard boluje od autizma, govorne apraksije, epilepsije i blažih intelektualnih teškoća. Ne govori, s okolinom komunicira samo putem posebnog tableta sa simbolima, a živi u svijetu u kojem mu svaki suvišan zvuk ili miris može donijeti bolove u trbuhu, migrenu, drhtanje i nesanicu.
Klasa od 18 četvornih metara i četiri odrasle osobe
Leonard pohađa šesti razred i nalazi se u posebnom razredu za djecu s teškoćama. U prostoriji od 18 četvornih metara, prema riječima njegove majke, boravi šest učenika, učiteljica i tri asistenta. Za dječaka koji ne podnosi gužvu i buku, taj prostor je postao nemoguć.
“Leonard ne ide u školu od početka školske godine. Zdrav je. Zbog toga nemam ispričnicu liječnika opše medicine. Nakon oko 35 neopravdanih sati škola je dužna obavijestiti gradski ured za školstvo i centar za socijalnu skrb zbog zanemarivanja djeteta i kršenja njegovih prava na školovanje. Priznajem, kriva sam. Roditelj je uvijek kriv”, kaže Valentina Vinter Putar.
Poruka je sarkastična, ali bolna. Majka je djetetu koje ne može u školu dopustila da ne ide u sredinu koja ga plaši, u kojoj je uznemiren i anksiozan, pa ne može spavati. Umjesto pomoći, porodica čeka kaznu.
Škola kod kuće: mišljenje za mišljenjem
Da bi se Leonard školovao kod kuće, potrebna su mišljenja psihijatra, psihologa i logopeda, a potom još i mišljenje školske medicine, odluka škole i odobrenje Ministarstva obrazovanja. Svaki korak traži svoje vrijeme.
“Svjesna da ćemo na termine dugo čekati, tu sam proceduru pokrenula još ljetos. Na pregled psihijatra čekali smo dva mjeseca”, objašnjava majka.
Termin su dobili 14. listopada. Psihijatar je utvrdio da se Leonardu preporučuje školovanje kod kuće. No to je tek prvi korak.
“Školska medicina može izdati mišljenje da je školovanje kod kuće adekvatno. Može, ali ne mora. To mišljenje prosljeđuje školi, škola odlučuje hoće li ga prihvatiti i šalje zahtjev Ministarstvu. Ako odobre, potrebno je još neko vrijeme da se nastava organizira”, opisuje lanac koraka Valentina.
Škola, dodaje, ne radi ništa pogrešno. Postupuje po zakonu. Problem je što zakon ne poznaje hitnost.
Postupak jednak za sve, posljedice različite
“Djecu poput Leonarda ne bi se smjelo izlagati istoj proceduri kao djecu redovnog razvoja. Ima autizam, koji neće nestati ni u sedmom niti u osmom razredu. Ako dijete s autizmom iznenada više ne može u školu, procedura mora ići ekspresno, a ne da dijete izostaje s nastave”, smatra majka.
Leonard je postao osjetljiviji nego prije. Zvukovi ga smetaju toliko da majka mora napustiti prostoriju kad telefonira. Stalno nosi slušalice i sunčane naočale, tada je mirniji i nema napadaje panike.
“Kod kuće spava, jede, smije se, čita, piše, crta, računa, pamti države i zastave. Baš je sretno dijete. Šteta što je zanemaren”, kaže ironično.
Da sustav ne razumije specifičnosti autizma, pokazuju i druge situacije. Kao što je objavio Jabuka o pitanju prednosti na granici, višesatno čekanje, buka i gužva kod djece s autizmom mogu izazvati izrazitu uznemirenost pa i napadaje, zbog čega je važna individualna procjena i pravovremeno kontaktiranje službi.
Kolika je mreža podrške u Hrvatskoj
Podrška se polako gradi i izvan školskog sustava. Kao što piše SiB, Centar za autizam seli u novi objekt u kojem je predviđen smještaj za 94 korisnika trećeg i četvrtog stupnja podrške te poludnevni boravak za 36 korisnika, uz najmanje 200 novih izvaninstitucionalnih usluga.
Kao što izvještava eMedjimurje, kuća za osobe s autizmom u Međimurju razlikuje tri razine potreba, od manje podrške do intenzivnije pomoći i inkluzivnog stanovanja, što pokazuje da se individualni pristup može organizirati kad postoji volja.
Za Leonarda ta volja se još nije pokazala. On sjedi kod kuće, u tišini koja mu odgovara, i čeka da papiri stignu tamo gdje trebaju. Njegova majka moli samo jedno: da se sustav ubrza.
Često postavljena pitanja
Zašto Leonard ne može ići u redovnu školu?
Zbog senzorne preosjetljivosti uzrokovane autizmom, gužva, zvukovi, svjetlost i mirisi izazivaju mu napadaje panike, zbog čega ne može boraviti u prenapučenom razredu.
Što je potrebno za nastavu kod kuće u Hrvatskoj?
Potrebna su mišljenja psihijatra, psihologa i logopeda, zatim mišljenje školske medicine, odluka škole i odobrenje Ministarstva obrazovanja.
Koliko je obitelj čekala na pregled psihijatra?
Obitelj je na pregled psihijatra čekala dva mjeseca, a termin je dobila 14. listopada, kada je utvrđeno da se Leonardu preporučuje školovanje kod kuće.